Berlin: Kako su građani prevazišli podjele

Njemačka slavi 25. godišnjicu pada Berlinskog zida. Središnja svečanost bit će održana u glavnom gradu.

Očekuje se dolazak blizu dva milijuna gostiju. Program koji će predstaviti, Berlin je nazvao ‘Hrabrost slobode’, no znatiželjni mogu čuti i priču iz vremena kada građani Njemačke nisu bili slobodni.

Andre Kockisch vodi ekipu Al Jazeere kroz nekadašnji središnji istražni zatvor Istočne Njemačke – DDR-a. Dugački hodnici, sobe za ispitivanje, zatvorske ćelije…sve je ostalo isto kao i prije 1989. godine.

Disidenti, hipici, umjetnici, ljudi koji su kritizirali DDR ili su iz DDR-a htjeli pobjeći, svi su kao politički zatvorenici završavali na tom mjestu, u Hohenschoenhausenu.

“Većina zatvorenika Državne sigurnosti bili su oni koji su preko Zida pokušali prebjeći, recimo u Jugoslaviju, jer je bila liberalnija nego DDR”, kaže Andre.

Kroz zatvor je u periodu od 1951. do 1989. prošlo 20.000 zatvorenika. Ispitivači im nisu utvrđivali krivnju, kaže Andre, već njezine razmjere. 

Nepoznat broj poginulih

“Gore je stajao naoružani stražar i pazio da zatvorenik ne sjedi, da se ne naslanja, ne galami ili ne pjeva. Mogao je jedino hodati u krug jer je za sve drugo bilo preusko. Ove vanjske ćelije zato su nazvane kavezima”, objašnjava Andre.

Nekadašnji zatvor sada je muzej. Povjesničara Daniela Kuchenmeistera, koji je u to vrijeme živio u DDR-u, ekipa Al Jazeere srela je u samom središtu Berlina.

“Godine 1989. bismo rekli da stojimo na stazi smrti. Ovdje je bila granica, između Zapadnog Berlina na jednoj strani i Istočnog Berlina na drugoj”, kaže Daniel pokazujući prema istoku i zapadu.

Kaže da nikada nije točno utvrđeno koliko je ljudi u pokušaju bijega na Zapad poginulo. Iako je bio dijete, sjeća se nekih stvari.

“Morali smo prijeći granični punkt. Dva vojnika su stajala s pištoljima. Vidio sam čovjeka koji ide prema zapadu. On trči. Vojnici vade pištolje, jedan se spušta na koljena, čujem pucanj. To je zvuk koji čovjek za života ne zaboravlja”, opisuje Daniel.

A onda je došao dan kada su Nijemci 9. studenog srušili Berlinski zid.

“Moj dečko je iz istočne, a ja sam iz zapadne Njemačke. Znači da zid nije srušen, nikada se ne bismo ni upoznali. Za mene je to stvarno važno”, kaže jedna stanovnica Berlina.

“Ništa nismo naučili iz prošlosti. Danas na isti način tretiramo ljude koji zbog nehumanih uvjeta za život bježe, a mi se krijemo iza europske utvrde”, kaže pak drugo mišljenje. 

Priča o Evropi nakon Drugog svjetskog rata

“Priča o Berlinu je priča o Evropi nakon Drugog svjetskog rata, razorenoj i podijeljenoj. Ali najviše je to priča o ljudima koji su nakon pada Zida uspjeli prevazići podjele”, izvještava iz Berlina reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović.

Od Berlinskog zida dugačkog 155 kilometara ostali su komadi. Svjedoče o prošlosti, vremenu uspona i padova, slave i poniženja.

Pričaju o gradu koji je prebrodio podjele, kaže Lovro Artuković, slikar koji je s Balkana u Berlin došao prije 11 godina – i tu ostao.

“Pad Zida se poklopio s onim što se kod nas desilo, tako da moja pažnja nije bila usmjerena na sve ovo. Žao mi je možda što nisam bio u devedesetima kad je navodno sve ovdje bilo hipi, kad su se svi dobro zabavljali, kad je bilo jeftino, ali s druge strane mi je i drago da vidim grad u drugom svjetlu. Ok, danas su tu baloni, ali inače ima samo ovih par mjesta gdje je čovjek svjestan te podjele”, kaže Lovro.

Nestanak Berlinskog zida označio je novu eru u svjetskoj povijesti – donio je promjene koje i danas određuju okvire globalne ekonomije i politike.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO