Harald Jaeger – junak koji je otvorio Berlinski zid

Istočnonjemački potpukovnik koji je prije 25 godina naredio otvaranje graničnog prelaza na Berlinskom zidu, u tišini je ridao dok su hiljade euforičnih istočnih Nijemaca prelazili na Zapad kako bi prvi put okusili slobodu.

Harald Jaeger rekao je u intervjuu Reutersu da je prije svoje historijske odluke potrošio sate kako bi dobio upute svojih nadređenih što da radi s 20.000 ljudi, okupljenih na njegovu graničnom prelazu, koji bučno zahtijevaju da ih puste preko granice, prenosi Hina.

Kad mu je bilo dosta toga da ga zavlače, ismijavaju i govore da sam riješi problem, Jaeger je naredio da se 46 naoružanih graničara makne u stranu i otvorio prolaz.

Tada se i on odmaknuo i zaplakao – krenule su suze olakšanja što je sve završilo bez nasilja, suze frustracija što su ga nadređeni ostavili na cjedilu i suze očaja što su srušeni ideali u koje je cijeli život vjerovao.

Graničarima se pridružio 1961. U idućih 28 godina gledao je kako prepreka koju čuva raste od obične bodljikave žice preko visoke ciglene barijere do golemog betonskog zida koji je opasao Zapadni Berlin, podijelio grad, presjekao ulice i razdvojio porodice.

“Moj svijet se urušavao i osjećao sam kao da su me moja partija i moji zapovjednici ostavili samoga”, rekao je Jaeger, sada 71-godišnjak, prisjećajući se te noći. “Bio sam s jedne strane silno razočaran, a s druge sam osjećao veliko olakšanje što je sve završilo mirno. A moglo je biti potpuno drugačije”.

Ključni trenutak

Historičari ukazuju da je Jaegerova hrabrost na prelazu u ulici Bornholmer, blizu 23:30 sati 9. novembra 1989. godine, bio ključan trenutak završetka Hladnog rata.

Svega nekoliko sati poslije toga bili su otvoreni i drugi granični prelazi, a deseci hiljada Nijemaca plesali su ispred i na zidu.

Takve su scene bile nezamislive. Samo dvije godine prije američki predsjednik Ronald Reagan držao je danas slavni govor u Zapadnom Berlinu, ispred zida i s Brandenburškim vratima u pozadini, i uperio prstom u sovjetskog lidera: “Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!”. Njegove su riječi naišle na poneki smiješak, ali je zid, naravno, ostao na mjestu.

“Kada sam se uspio pomiriti s onim što se dogodilo, bio sam sretan za sve one istočnonjemačke građane koji su dobili ono što su željeli”, rekao je Jaeger, koji je nakratko bio predmetom istrage istočnonjemačkog tužiteljstva i mogao je biti suočen s optužbom za veleizdaju.

Ranije te večeri, Jaeger je napravio pauzu za jelo i gledao na televiziji višeg dužnosnika komunističke partije Guentera Schabowskog na konferenciji za novinare koja će također poslije ući u anale.

A Schabowski je, prebirući po papirima ispred sebe, uzbuđen i zbunjen, pogrešno odgovorio na novinarsko pitanje i objavio da Istočni Nijemci mogu odmah slobodno putovati na Zapad – mogućnost koja bila zabranjena naraštajima.

“Kada sam na televiziji čuo da to govori pomislio sam ‘kakvo potpuno sr..e’. Trebao je znati da će Istočni Nijemci odmah krenuti prema izlazima. Ali nas nisu obavijestili. Da ga slučajno nisam gledao, tek ne bih imao pojma što se događa”, rekao je Jaeger.

Jaeger je tek kasnije shvatio zašto mu zapovjednici, iako ih je zvao sedam, osam puta, nisu znali reći što da radi. “Zato jer se događalo nešto što se nije trebalo dogoditi”.

Zadatak zida

Zid je, po ideji onih koji su ga zamislili, trebao trajati sve dok se Njemačka ne ujedini pod komunističkom vlašću. Tokom 28 godina koliko je postojao, najmanje je 136 ljudi ubijeno u pokušaju da ga prijeđe.

Mnogi drugi spriječeni su prije i završili su u tamnicama.

Zašto je Jaeger odlučio otvoriti prolaz umjesto da oružanom silom rasprši okupljenu masu ljudi, kojoj će se negdje tokom noći pridružiti i buduća kancelarka ujedinjene Njemačke Angela Merkel?

“Nadao sam se da će sve to nekako završiti mirno”, rekao je. “Kad sam vidio gomilu istočnonjemačkih građana ispred sebe, znao sam da imaju pravo. Ali bio sam samo potpukovnik i nisam imao ovlasti. Ali kad nitko odozgo nije htio dati nikakvu zapovijed, bio sam praktički prinuđen poduzeti nešto”.

Jaeger, koji danas živi od skromne penzije u gradiću sjeverno od Berlina, kazao je i da je 46 graničara pod njegovim zapovjedništvom postajalo sve nervoznije što je svjetina rasla. Strahovalo se da bi moglo doći do nasilja i da bi njihovi pištolji i automatske puške mogli pasti u pogrešne ruke.

“Bojali smo se da bi se mogli dočepati našeg oružja”, kaže Jaeger. “Moji su me graničari preklinjali da poduzmemo nešto, ali nisu znali šta. Znali su da će njihove ‘glave biti na panju’ pa su htjeli da donesem odluku”.

U 23:30 naredio je graničarima da otvore zid. Reagirali su s takvom nevjericom da im je morao ponoviti.

“Nisu se opirali, ali su oklijevali jer su znali da se događa nešto što se ne bi trebalo događati i da je to što se događa nepovratno. Odmah su shvatili”, ispričao je Jaeger.

“Kasnije, kad je sve završilo u redu, rekli su mi ‘Bravo, Haralde'”.

Jaeger, o čijoj se ulozi u padu zida doznalo mnogo godina poslije, nelagodno prihvaća svoj status slavne osobe. Ali mnogi se pitaju bi li došlo do krvoprolića da je neko drugi bio na dužnosti te večeri.

“I ja se to često pitam”, priznaje Jaeger. “Pitam se bi li drugi reagirali drugačije. Ali besmisleno je filozofirati o tome. Što se dogodilo, dogodilo se”.

Izvor: Agencije