Težak samit o klimi i energiji članica EU

Mnogi tvrde kako je ovo jedan od najtežih samita nakon onih kada se spašavala eurozona da ne potone
Mnogi tvrde kako je ovo jedan od najtežih samita nakon onih kada se spašavala eurozona da ne potone

Čelnici 28 država članica Evropske unije okupit će se u četvrtak i petak na samitu na kojem će pokušati postići dogovor o okviru za klimatsku i energetsku politiku, a što je ujedno i oproštajni samit za Hermana Van Rompuya i Josea Manuela Barrossa.

Predsjedniku Evropskog vijeća Van Rompuyu mandat istječe 30. novembra, a 1. decembra njegovu dužnost preuzima bivši poljski premijer Donald Tusk, koji će predsjedavati samitom u decembru.

Barrosov mandat, nakon punih deset godina, završava za nekoliko dana i 1. novembra dužnost preuzima nova Komisija na čelu s Jeanom-Claudom Junckerom.

Glavna tema samita je energetsko-klimatski paket oko kojeg još nema saglasnosti među članicama Unije.

Evropska unija želi zacrtati ambiciozne ciljeve o smanjenju stakleničkih plinova, udjelu obnovljivih izvora energije, energetskoj efikasnosti, ali ispunjavanje tih ciljeva jako će puno koštati, a kako sve države članice nisu u istoj poziciji, jako je teško postići saglasnost.

Riječ je o vrlo osjetljivim pregovorima, a mnogi tvrde kako je ovo jedan od najtežih samita nakon onih kada se spašavala eurozona da ne potone.

Podloga za raspravu je prijedlog koji je Evropska komisija predstavila početkom ove godine s ciljem izgradnje konkurentnog i sigurnog energetskog sistema koji osigurava energiju po dostupnim cijenama za sve potrošače, povećava sigurnost opskrbe energijom, smanjuje ovisnost o uvozu energenata i otvara mogućnosti za stvaranje novih radnih mjesta.

Hrvatska bez problema

Najvažniji dio prijedloga EK je da se zacrta cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. za 40 posto u odnosu na nivo emisije iz 1990. godine.

Komisija također predlaže da se do 2030. poveća dio obnovljivih izvora energije na najmanje 27 posto i da se ostvare uštede u potrošnji energije za 30 posto u odnosu na 1990.

Taj prijedlog se temelji na do sada postignutim postignućima. Na primjer, nove zgrade danas troše polovinu energije u odnosu na 80-te godine prošlog stoljeća, a industrija troši 19 posto manje energije u odnosu na 2001. godinu.

Među državama članicama za sada nema saglasnosti oko tih ciljeva, kao ni oko toga trebaju li ti ciljevi biti obavezujući ili ne.

Hrvatska nema posebnih problema ni s jednim od tih ciljeva.

Najveći otpor tako ambicioznim ciljevima pružaju zemlje Višegradske grupe – Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska jer bi ispunjavanje tih ciljeva podrazumijevalo velike troškove za njihovu industriju.

Stavovi država članica se stalno mijenjaju tako da informacije o njihovim pozicijama koje su do sada procurile u javnost nisu uvijek pouzdane.

Prema jednoj od tih informacija, za Hrvatsku je prihvatljivo da kao obavezujući cilj bude 40 posto smanjenja emisije stakleničkih plinova, a što se tiče energetske efikasnosti zauzima se za uštede od 25 posto i to kao neobvezujući cilj.

Obavezujući cilj

Što se tiče udjela obnovljivih izvora, Hrvatska podržava prijedlog o 27 posto kao obvezujući cilj.

Dio država članica želi ambicioznije ciljeve i predlaže da se u zaključcima navede „najmanje“ 40, 30 ili 27 posto želeći tako da se izbjegne postavljenje plafona.

Države Višegradske grupe naročito se boje da bi ispunjavanje tih ciljeva dovelo do poskupljenja energenata za njihovu industriju, čime bi ona izgubila na konkurentnosti.

U svakom slučaju, najvjerojatnije je da će eventualni dogovor morati uključivati kompenzaciju za one države pred kojima je najskuplje prilagođavanje.

Na samitu će se također razgovarati i o ekonomskoj situaciji u EU te o aktuelnim vanjskopolitičkim pitanjima. Nakon završetka samita 28-ice, u petak popodne odvojeno će se sastati čelnici država članica eurozone.

Izvor: Agencije


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO