Historija i ideologija kurdskih boraca

Historijat i ideologiju kurdskih boraca u regiji zahvaćenoj sukobima s pripadnicima Islamske države Irak i Levant pripremio je Al Jazeerin reporter Harun Karčić, navodeći kako se Kurdi često opisuju kao najveći narod na svijetu bez vlastite države.

Većinom su suniti, imaju svoj jezik, kulturu i običaje, a procjenjuje se da ih je između 15 i 20 miliona. Naseljavaju dijelove jugoistočne Turske, sjeverozapadne Sirije, sjevernog Iraka, zapadnog Irana i jugozapadne Armenije.

Regiju na kojoj žive Kurdi nazivaju Kurdistanom, odnosno “Zemljom Kurda”. 

Sporazumom iz Sevresa, sklopljenog 1920. godine, prema kojem su određene granice sadašnjeg Iraka, Sirije i Kuvajta – predviđeno je osnivanje Kurdistana.

Međutim, nakon pada Osmanskog carstva, Turska, Irak i Iran su se dogovorili da to ne dozvole. Zbog toga su se pojedini Kurdi opredijelili za oružanu borbu, s ciljem uspostavljanja svoje nezavisne države.

Među prvima, osnovane su jedinice poznate kao Pešmerge, i to sredinom 20. vijeka u Iraku, te su od tada vodile oružani ustanak protiv vlade u Bagdadu.

Pešmerge, kurdska vojska

Nakon što su Kurdi na sjeveru Iraka stekli autonomiju 1992. godine, Pešmerge su de facto postale njihova vojska.

Od 1978. godine u Turskoj djeluje Kurdska radnička partija, poznata kao PKK, a osnovao ju je Abdullah Ocalan, koji je već 15 godina u turskom zatvoru.

PKK ima hiljade boraca i više baza u planinama na jugoistoku te zemlje i već decenijama vodi krvavu borbu protiv turske Vlade, u kojoj je poginulo blizu 40.000 ljudi.

U susjednoj Siriji pojavila se slična organizacija – Stranka demokratske unije, osnovana 2003. godine. Ta stranka ima i vojno krilo, poznato kao Jedinice narodne odbrane, koje kontrolira tri kurdske enklave na sjeveru Sirije – Afrin, Kobani i Kamišli. Stranka je povezana s PKK-om i Ocalana smatra svojim ideološkim liderom.

Kao u Turskoj, Iraku i Siriji, kurdski separatisti su i u Iranu osnovali sličnu organizaciju. Nazivaju se Strankom slobodnog života Kurdistana i bore se protiv iranske Vlade od 2004. godine

Svi su vođeni ideologijom nacionalizma i socijalizma, a iako im je zajednički cilj isti, međusobno se razilaze kada je riječ o načinu njegovog postizanja.

Izvor: Al Jazeera