Izgubljena generacija djece Sirije u Libanu

Prema podacima UNICEF-a, fondacije Ujedinjenih naroda za prava djece, pola miliona sirijske djece izbjeglo je u Liban, od kojih je više od 300.000 školskog uzrasta.

Međutim, zbog različitih problema, samo ih trećina pohađa školu. Mnoga sirijska djeca u školskim klupama nisu bila više od dvije godine, a kako stvari stoje, u njih se neće vratiti sve dok rat u Siriji ne bude okončan.

Zovu ih izgubljenom generacijom. Desetine sirijske djece u školskoj dobi, umjesto u klupama, dane provode u izbjegličkim kampovima i naseljima.

Haji Fatema u Liban je doslovno prokrijumčarena sa petoro djece. Tvrdi da su, bježeći od granata, u Libanu našli spas, ali i očaj, javlja reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

„Plašim se da izgubljeno nikada neće nadoknaditi. Nadala sam se sjajnoj budućnosti za svoju djecu. Pametni su i škola im je išla od ruke. U Siriji smo bili u mogućnosti da ih školujemo u privatnim školama, ovdje nemam novca ni za državnu. Pomoć ne stiže, oko nas sve je prljavo i zagađeno, a da vam ne govorim o bolestima koje haraju“, kaže ona.

Neusklađenost programa

Gledanje crtanih filmova sa djecom, za Sabeenu je dio dana kada bar nakratko zaboravi na probleme, a jedan od najvećih je što joj djeca ne idu u školu.

„Zabrinuta sam. Dobijem poruku na telefon, a oni ne umiju da je pročitaju. Srce mi puca kad to vidim. Ipak sam ja majka. Kao što sam ja imala mogućnost da se školujem, istu šansu željela sam za njih. Bar toliko“, govori.

Samo mali broj libanskih javnih škola prihvatio je sirijsku djecu. Problem je neusklađenost sirijskog i libanskog obrazovnog programa.

„Najveći problem je veliki broj sirijske djece koja su došla. To je stvorilo problem i libanskom školstvu. Oni koji imaju novac, do sada su djecu upisivali u privatne škole. U njima više nema mjesta. U javnim školama, neke su primile djecu, neke su to odbile. Razlog mi nije poznat. Čak i libansko Ministarstvo obrazovanja počelo je izbacivati djecu koja su već upisana u javne škole“, ističe Majd Choirbaji, direktorica privatne škole.

Neke škole, poput jedne u gradu Jdita, do sada su radile zahvaljujući donacijama Sirijskog nacionalnog vijeća.

„Sa svakom novom godinom provedenom u izbeglištvu, život sirijske dece u Libanu sve je teži. Ovo je jedan od 18 škola koju je finansiralo Sirijsko nacionalno veće. Para očigledno više nema, jer škola novac nije primila u poslednjih 12 meseci. Nastavnici su u štrajku, mada dece i dalje dolaze u školu“, javlja Bobetić.

Iskorištavanje djece

Koordinator ovih škola Hussein Mohammed Hussein upozorava da su dvije već zatvorene, a za nekoliko dana ista sudbina čeka i školu Jditi, ukoliko novac ne stigne. Nisu osigurani ni udžbenici. Zabrinut je i šta će biti sa djecom ukoliko školu zatvore.

„Od početka rata, sirijsku djecu iskorištavaju. Obje strane u Siriji dječake od 13-14 godina šalju u borbu. Susjedne zemlje, Liban, Jordan i Turska, sirijsku djecu koriste kao radnu snagu i drže ih daleko od škole. Nemogućnost da uče, to je katastrofa za sirijsku djecu, to je totalno uništenje cijele jedne generacije“, ističe Hussein.

Od početka rata u Siriji, dva miliona njenih stanovnika pobjeglo je u Liban. Prema podacima UNICEF-a, jedno od desetoro sirijske djece u Libanu je prinuđeno je da radi. Nezvanični podaci još su gori.

Bez strane pomoći, Liban nije u stanju im osigurati normalan život i školovanje. Međutim, ni tri godine od početka rata, ta pomoć ne stiže.

Izvor: Al Jazeera