Izbjegli Sirijci ne vjeruju u mirovne samite

Svi granični prelazi između Turske i Sirije su zatvoreni, te je tako prestao protok ljudi i robe.

Granični prelaz Kilis zatvoren je zbog borbi Islamskog fronta i Islamske države Irak i Levant oko Azaza, sirijskog grada pet kilometara od turske granice.

Reporter Al Jazeere Adnan Rondić javio je iz Kilisa kako se čuju snažne eksplozije i pješadijska pucnjava blizu granice.

Sirijci u Turskoj kažu da borbe između različitih opozicionih oružanih grupa u Siriji stvaraju loš imidž države, te pogoršavaju tešku situaciju u kojoj se nalaze brojne sirijske izbjeglice.

Ne vjeruju u mirovne konferencije

Blizu 700.000 Sirijaca izbjeglo je u Tursku. Više od 100.000 njih boravi u Gaziantepu, šezdeset kilometara od granice sa Sirijom, a jedna od njih je izbjeglica iz sirijskog grada Dera'e, Hanadi Ar Rifai.


Adnan Rondić uživo sa tursko-sirijske granice

U razgovoru s ekipom Al Jazeere, prisjeća se sedmomjesečnog boravka u režimskom zatvoru. Bila je zatvorena, jer je, kako kaže, željela slobodu.

U Tursku je došla prije mjesec, a u toj zemlji radi za organizaciju koja pomaže sirijskim izbjeglicama. Kaže da ne vjeruje u mirovne konferencije. 

„Za naciju, za ljude koji žive u Siriji, nema velikih očekivanja od Ženeve 2. Oni smatraju da će uslijediti i Ženeva 3, 4, 15… To je kupovanje vremena za režim, produžavanje njegovog života, ništa više”, smatra Hanadi Ar Rifai.

Nije sretna zbog frakcijskih borbi unutar opozicije, jer smatra da neke, kako ih naziva, ekstremne grupe sa islamskim predznakom, mijenjaju karakter sirijske revolucije i njen imidž u svijetu.

Prisustvo predstavnika režima na konferenciji Ženeva 2, smatra potpuno pogrešnim.

„Sjesti sa režimom, imati pregovore sa njima, učiniti ih stranom u razgovorima, dovoljna je poruka za nas. Jer oni su ubice, treba ih pozvati na odgovornost, a ne davati im priliku za pregovore”, kaže ona.

Ammar Akkash, tridesetrogodišnjak iz Halepa, Kurd, nema velikih očekivanja od mirovnih pregovora.

Umorni od rata

No, smatra kako je došlo vrijeme da međunarodna zajednica pokaže pragmatičnost u pronalaženju rješenja sirijskog problema.

„Kad je riječ o Ženevi 2, mislim da imaju plan za Siriju, kojim bi se formirala vlada sa predstavnicima obiju strana. Ali, sada su više zainteresirani za borbu protiv Al-Kaide, nego za sirijski narod”, kaže Akkash.

Ammar misli da bi u toj borbi međunarodna zajednica koristila i snage Bashara al-Assada, čime bi aktuelni režim osigurao svoje mjesto u budućoj vladi.

Nezasluženo, kaže ovaj mladi čovjek, ali i dodaje, sasvim u skladu sa politikom međunarodne zajednice i njenih različitih interesa.

Šta god da se dogodi na kraju, Ammar kaže da ga je sirijski rat obilježio do kraja života.

„Kao i svakoga iz bivše Jugoslavije, ili Ruande, sjećanja će me pratiti do groba. I šta da kažem svom sinu, osim ne vjeruj u frazu ‘nikad više, nikad više’, i opet se dogodi. Tako ovaj svijet funkcioniše.”

Naši sagovornici kažu kako su Sirijci, i u Siriji i izvan nje, umorni od rata. Ali i da, bez obzira na veoma kompliciranu situaciju u zemlji i različite međunarodne interese, većina sanja neku novu Siriju, koja će biti dobra za sve.

Izvor: Al Jazeera