Velike svjetske kompanije godinama troše novac na umjetnine. U vlasništvu pojedinih kompanija nalaze se zbirke stotina originalnih radova čuvenih umjetnika.
U Londonu je otvorena izložba na kojoj su izložena neka od tih djela, a povod je objavljivanje knjige sa spiskom kompanija i radova koje posjeduju. Umjetnine koje posjeduju velike korporacije širom svijeta vrijede milijarde.
Tri škotske slike bile su u vlasništvu jedne porodične banke. Danas i one i banka pripadaju investicijskoj banci J. P. Morgan. Ovaj neonski znak rad je britanske umjetnice Tracy Emin. Kupio ju je advokatski ured specijaliziran za modernu umjetnost, a ova čuvena slika nadrealiste Magrittea pripada jednom španskom telekom operateru.
Kupovina umjetnina nije ništa novo. Italijanske banke to rade od 15. stoljeća, ali zašto? Ovdje očito nije stvar u investiranju, nego – u imidžu.
“Ako uđete u ured prije nego što neko useli u njega, šta vidite? Redove radnih stolova i kompjutera i sve je sive ili bež boje. A odgovor na pitanje kakva je to organizacija nalazi se – na zidu”, kaže Peter Harris, kritičar i autor knjige.
Stajalište autora
“Postoji stajalište da umjetničko djelo, kada ga kupi neka kompanija, zauvijek ostaje skriveno od javnosti i to je loše. Nova knjiga i ova izložba žele pobiti takav stav. U knjizi se tvrdi da kompanije sada često izlažu i dijele radove koje posjeduju, organiziraju seminare o umjetnosti, te da su njihovi duboki džepovi dobra stvar i za same umjetnike”, izvještava iz Londona Simon Mcgregor-Wood, reporter Al Jazeere.
Vlasnik ovih slika je jedna norveška naftna kompanija, koja ima svoju galeriju i svake godine nagrađuje nove umjetnike. Britanski advokatski ured koji posjeduje ova djela vodi klub ljubitelja umjetnosti za zaposlene. A ova fotografija Cartiera Bressona pripada jednoj francuskoj banci i dio je njene “kulturne politike”.
Suštinska poruka knjige je da ne bismo trebali biti previše sumnjičavi prema velikim kompanija koje kupuju umjetnine. To ne mora značiti da će slike završiti u salama za sastanke. I možda je to bolje, nego da se djela, poput ovog Picassovog, zagube u podrumu nekog anonimnog milijardera.
Ipak, neki tvrde da djela ovakve vrijednosti zaslužuju da neprestano budu javno izložena, kako bi ih svi mogli vidjeti.
Izvor: Al Jazeera
