Sirijske izbjeglice u nehumanim uvjetima
Milijuni ljudi morali su napustiti svoje domove u Siriji zbog rata, a većina je spas našla u kampovima u kojima su uvjeti života krajnje nehumani.
Ekipa Al Jazeere posjetila je Atma kamp u Siriji u kojemu je utočište našlo najmanje 20.000 sirijskih izbjeglica.
Točan broj zbrinutih u tom izbjegličkom kampu nitko ne zna, a već na prvi pogled jasno je da su životni uvjeti ispod razine ljudskog dostojanstva – ljeti vladaju nesnosna vrućina i prašina, a zimi vjetar, kiša i blato.
Potvrđuje to i Muhamed, koji je u Atma kampu već 10 mjeseci zajedno s 12-ero članova obitelji. Ogorčen je na sve, posebno na arapski svijet.
„Ovo je prava humanitarna katastrofa kojoj cijeli svijet svjedoči. Mi, Sirijci nismo gradili kampove za Iračane, nismo gradili kampove za Libanonce ili Palestince. Prihvatili smo ih u vlastitim domovima i nismo dopustili da budu gladni. Prihvatili smo sve Arape koji su bježali od ratnih strahota. Nažalost, nitko nam istom mjerom nije uzvratio“, žali se Muhamed Ibrahim al-Yousef, izbjeglica iz Idliba.
Svakodnevne molitve za kraj rata
Amera ima 10 godina, no razgovara kao odrasla osoba. Najveća joj je želja ponovno krenuti u školu, ali svjesna je da ništa neće biti kao prije.
„Imala sam puno prijetalja u Damasku, gdje smo jedno vrijeme živjeli. No, svi su poginuli u bombardiranju. Sada više nemam prijatelja“, kaže Amera al-Yousef.
Prolazeći kampom, ekipa Al Jazeere naišla je i na obitelj Fatemah Ismail koja je iz Idliba uspjela pobjeći u jeku zračnih napada. Svakodnevno moli za prestanak rata.
„Živimo u mraku. Nema struje. Moj sin je ovdje unutra spavao i ugrizao ga je škorpion. Vidite i sami kako je. Nitko nam ne pomaže“, navodi Fatemah.
Jednom dnevno kampom prolazi cisterna s vodom, a gužva se stvori vrlo brzo.
Iako se dodatno klorira, voda je loše kvalitete i jedan je od najčešćih uzroka bolesti.
Reporter Ivan Čorkalo posjetio je i jednu od tri bolnice u kampu Atma gdje su mu se izbjeglice požalile kako je medicinska skrb na izuzetno niskoj razini.
O najmanje 20.000 ljudi brinu samo četiri liječnika, dakle jedan liječnik na više od 5.000 pacijenata.
No, najčešća je situacija da je na dnevnoj bazi prisutan samo jedan liječnik što potvrđuje i dr. Yahia Othman konstatirajući kako je „medicinska oprema loša, pacijenata previše, a liječnika premalo“.
Grad u nastajanju
Prehlade, crijevne i plućne infekcije, hepatitis B i C, te srčani infarkti – najučestalije su bolesti.
„Ispričavam se što ovo govorim, ali sramota je da su ovi ljudi pobjegli od granitiranja i od rata da bi došli ovdje i umrli. Nažalost, to je istina“, ukazuje dr. Othman.
Atma kamp je nakon tri godine postojanja polako počeo dobivati obilježja grada u nastajanju, javlja Ivan Čorkalo, uz napomenu kako su umjesto šatora neki već počeli graditi i kuće. Gradi se i škola, a trebala bi biti gotova kroz nekoliko mjeseci.
Otvorena je i tržnica, a tko ima novac može kupiti sve. No takvi su rijetki.
„Kunem se da je bombardiranje bolje od života ovdje. Prodao sam zemlju koju sam imao, napravio ovu trgovinu i nabavio sam stvari za prodaju. Htio bih kupiti ventilatore jer je vruće da se roba ne kvari, ali ne mogu jer nema struje“, kaže jedan ogorčeni prodavač.
Nedaleko tržnice, nalazi se i javna kuhinja u kojoj su obroci ograničeni, a tko ne dođe na vrijeme taj dan ostaje bez hrane.
Istovremeno, svega nekoliko metara od javne kuhinje, djeca uz knjigu, makar mislima, pokušavaju biti u nekom ljepšem svijetu, javlja Ivan Čorkalo iz izbjegličkog kampa Atma u Siriji.
Izvor: Al Jazeera