Arsal, oaza sirijskih izbjeglica

Više od 40.000 sirijskih izbjeglica spas od rata našlo je u gradu Arsalu, na sjeveroistoku Libana. Grad, koji kontroliraju suniti, koriste i borci Slobodne sirijske vojske. Dolaze da posjete članove porodica, ali i za odmor i liječenje.

Britanija daje još 160 miliona dolara

Velika Britanija je saopćila u srijedu da će dati dodatnih 160 miliona dolara za sirijske izbjeglice, zbog rastućeg broja osoba ugroženih sukobima.
Zamjenik premijera Nick Clegg je, na margini Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, kazao da će s ovom sumom ukupna britanska pomoć iznositi 800 miliona dolara.
On je na jednom skupu posvećenom sirijskoj krizi, koji su organizirali Evropska unija i Jordan, zatražio od ostalih zemalja da povećaju svoj doprinos kako bi se finansirale operacije pomoći UN-a.
“Humanitarni odgovor Velike Britanije na sirijsku krizu najveći je u našoj povijesti, jer on, nažalost, odražava brutalnost onoga što se događa”, kazala je britanska državna tajnica za međunarodni razvoj Justine Greening.
Prema podacima UN-a, više od dva miliona Sirijaca pobjeglo je u pogranične zemlje, a oko šest miliona ih je raseljeno unutar zemlje.
U sukobima je za dvije i po godine izgubilo život oko 110.000 ljudi.

Ekipa Al Jazeera Balkans bila je u tom gradu i, između ostalog, razgovarala sa šeikom Mustafom Ali al-Hujairijem, imamom sa potjernice libanske vojske.

Bio je petak u Arsalu. Lokalno stanovništvo, ali i borci slobodne sirijske vojske, okuplja se u lokalnoj džamiji na džumi, centralnoj molitvi. Predvodi je imam šeik Mustafa Ali al-Hujairi.

I ovog puta, hutba, ili poruka imama, odnosila se na Bashara al-Assada i sirijski režim. Za al Hujairijem libanska vojska raspisala je prvu potjernicu zbog navodnog ubistva dva libanska vojnika. Druga je raspisana zbog toga što je pozvao na džihad protiv libanske vojske, nakon što mu je brat Husein ubijen u zasjedi Hezbollaha.

Pružanje utočišta

Sam imam tvrdi da je jedini grijeh što su pružili utočište izbjeglicama i borcima sirijske vojske.

“Optužuju nas, a naša je obaveza da podržimo sirijski narod. Prihvatanje raseljenih koji su bili u planinama, ranjenih osoba u bolnice – da li je to zločin zbog koga nas treba kazniti? Da li je spašavanje ljudskih života grijeh? Ovaj grad sirijski avioni bombardirali su pet puta. Oni koji se usude ubiti 400 djece hemijskih oružjem pobit će i nas. Ubijaju nas na našim poljima, na našoj zemlji”, ističe Hujairi.

U izbjegličkom kampu upoznajemo 26-godišnjeg Hamida. Borac je sirijske slobodne vojske. Došao je u Arsal da posjeti porodicu. Žena, dvije kćerke i majke izbjegli su iz Qusayra.

Ranjeni borci

Dok žena Barika kuha kafu u malo izbjegličkom šatoru, Hamid nam priča o ratu u Siriji. Umoran je od borbi, ali odustajanja nema, iako je svjestan da ukoliko pogine porodica ostaje bez podrške.

“Nisam ja bolji od drugih. Da ja preživim, a drugi da umru… Nekada nam se desi da u jednom bici izgubimo 50 ili 100 ljudi. Da sam mislio da sam bolji, ne bih se pridružio borbi. Ako poginem, porodica će mi biti rasturena. Mnoge porodice već jesu. Ali, takva je moja stvarnost”, govori Hamid.

Nekoliko šatora dalje upoznajemo Ahmeda. Ranjen je u borbama za rodni Homs. Kaže da će se vratiti na prvu liniju čim ozdravi. U slobodnu sirijsku vojsku prebjegao je iz Assadove vojske.

“Pobjegao sam iz vojske jer su nam naredili da pucamo u mirne demonstrante i civile. Pridružio sam se slobodnoj sirijskoj vojsci kod Halepa. Borio sam se sedam mjeseci, a onda otišao za Homs, gdje sam ranjen sa 11 metaka”, kaže Ahmed.

Teški uvjeti

Ipak, grad je utočište, prije svega, za izbjegle Sirijce, koji polako gube nadu da će se vratiti u svoju zemlju.

“U gradu Arsalu spas od rata u Siriji našlo je više od 40.000 izbeglica, mahom iz Qusayra. Za razliku od teritorije koju kontroliše Hezbollah, gde nije dozvoljena izgradnja izbegličkih kampova, zbog straha organizacije da bi mogli biti upotrebljeni za obuku pobunjenika, ovde su izbeglice smještene u šatorskom naselju”, izvještava Vladimir Bobetić, reporter Al Jazeere.

Uvjeti u kojima žive su teški – bez tekuće vode, struje, povremenom pomoći od UNHCR-a i jednim toaletom na cjelokupno šatorsko naselje.

Rat u Siriji se nastavlja. Liban je jedina zemlja regije koja nije zatvorila granice za sirijske izbjeglice. U Arsal stižu svakodnevno.

Prostora je sve manje, a napetost između lokalnih sunita i libanske vojske sve je veća.

Izvor: Al Jazeera