Nema bezviznog režima za Turke

Kontroverzni slučaj započet je 2007. godine (EPA)

Evropski sud pravde presudio je u slučaju “Demirkan protiv Njemačke”: presuda glasi da državljani turske nacionalnosti ne mogu putovati u zemlje Evropske unije bez viza, prenosi agencija Anadolija.

Kontroverzni slučaj započet je 2007. godine, kada je Leyla Ecem Demirkan, Turkinja rođena 1993. godine, aplicirala za vizu u ambasadi Njemačke u Ankari, kako bi posjetila svog očuha, Nijemca koji živi u Njemačkoj.

Kada joj je aplikacija odbijena, Demirkan je podnijela tužbu prvo na sudu u Njemačkoj, a potom i Evropskom sudu pravde.

U presudi ECJ-a navodi se da pojam “sloboda putovanja”, koji se spominje u Dodatnom protokolu potpisanom u Briselu 23. novembra 1970. godine, ne treba biti interpretiran kao da obuhvata slobodu putovanja građana turske nacionalnosti, koji posjećuju zemlje Evropske unije.

Sličan slučaj iz 2009.

U februaru 2009. godine ECJ je donio presudu u sličnom slučaju, da građanima turske nacionalnosti nije potrebna viza za ulazak u zemlje EU-a, bez obzira iz kojeg razloga idu.

Presuda ECJ-a od utorka zatvara vrata putovanju bez viza za državljane Turske u zemlje EU-a.

Turska vjerovatno nikada neće biti članica EU-a, zbog stavova nekih država članica, izjavio je prije dva dana turski ministar i glavni pregovarač s Unijom Egemen Bagis.

“Turska će vjerovatnije pregovarati za poseban pristup tržištu EU-a, poput Norveške”, rekao je turski ministar.

On je dodao da je njegova zemlja trpi kako zbog težnji za članstvom u EU, tako i zbog nedavnog gubitka kandidature za organizaciju Olimpijskih igara.

Odgođen novi krug pregovora

“Oni (EU) trebaju shvatiti da oni ne pogađaju mene time što me stavljaju u drugi plan. Oni nanose štetu sebi”, izjavio je Bagis.

U junu je EU navela da će “oživjeti pristupne pregovore s Turskom”, ali je vrlo brzo odgodila novi krug pregovora za “najmanje četiri mjeseca, zbog odnosa Ankare prema protuvladinim protestima”.

Turska je počela pregovore za članstvo u EU 60-tih godina prošlog stoljeća, ali pristupni razgovori su pokrenuti tek 2005. godine i vrlo brzo su “zaglibili” zbog spora oko podijeljenog Kipra, čiji je jedan dio član EU-a.

Istovremeno je drastično opao stepen podrške turske javnosti članstvu Turske u EU na 44 posto, u odnosu na 73 posto, koliko je ta podrška bila u 2004. godine.

Izvor: Agencije


Reklama