Libanska poljoprivreda na koljenima

Zatvorene granice, stalna granatiranja pograničnih sela, nespremnost Vlade za pronalazak alternativnih načina za prevoz robe – sve to utjecalo je na libansku poljoprivredu, koja je na koljenima. Izvoz poljoprivrednih proizvoda u prvoj polovini ove godine jest porastao za šest posto, ali je i dalje daleko manji nego što je bio 2010.

Dolina Bqaa najplodniji je dio Libana. Najveći dio povrća, voća i duhana proizveden na ovim njivama izvožen je u Siriju, Irak, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Tako je bilo do početka rata u Siriji.

Na tržnici u gradu Ferzonu, uobičajena gužva. To je centralno mjesto za trgovinu poljoprivrednim proizvodima za cio Liban. Hiljade poljoprivrednika svakog jutra dovozi svoje proizvode, javlja reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

Lokalna legenda

Abu Isam Swaydan je lokalna legenda. Četrdeset godina bavi se otkupom poljoprivrednih proizvoda. Tvrdi da godina nikada nije bilo gora. Na gubitku su i proizvođači i nakupci, jer izvoz ne postoji.

“Sve što kupimo je za lokalnu upotrebu. Prodaje se u Tripoliju, u Bejrutu, a najveći dio na jugu zemlje”, kaže Abu Isam Swaydan.

Hase Meydan uzgaja grožđe. Profita nema, a dug se gomila. Trenutno je dužan oko 20 miliona libanskih funti ili oko 10.000 eura. Asocijacija farmera i poljoprivrednika tražila je od Vlade da dotira izvoz robe brodovima, kako ne bi gubili na cijeni zbog skupog brodskog transporta. Odgovor nikada nisu dobili, potvrđuje jedan od članova.

“Država nam ne pomaže ni na kakav način. Da su htjeli da nam pomognu, našli bi način kako da proizvode izvozimo. Ali ni Vladu ni Ministarstvo za nas nije briga.”

Situacija je još gora na samom sjeveru zemlje, uz sirijsku granicu, gdje se poljoprivredom i stočarstvom bavi šezdeset posto stanovništva.

“Problem za mnoge libanske zemljoradnike predstavlja i činjenica da zbog stalnog granatiranja sa sirijske strane već više od dve godine nisu ušli u svoje njive. Zbog toga mnoge od njih ostaju neobrađene”, javlja Bobetić iz libanskog grada Hermela.

Najveću cijenu  ipak platili su poljoprivrednici u selima na obodu Hermela, na sjeveru Libana, koji je pod kontrolom Hezbollaha.

Hamad Dzemal uzgaja piliće i ovce. Nekada se bavio i zemljoradnjom. Priča nam da je raketiranje obradivih površina postalo svakodnevica kada je 20 kilometara udaljeni Kusair preuzela Slobodna sirijska vojska. Iako je Kusair sada pod kontrolom snaga sirijskog režima, Dzemal tvrdi da ih Slobodna sirijska vojska još granatira sa okolnih položaja.

Ogromni troškovi

“Prošle su dvije godine kako ništa ne znamo šta je sa našim poljima. Pobunjeničke grupe pucaju na nas. Ubijaju nas. Do sada su u poljima ubili 31 a ranili njih 60. Prve godine pokupili su sve sa polja i… “

Poljoprivreda u Libanu treća je naznačajnija privredna grana. Vlada nije ponudila alternativne načine izvoza, te je tako propuštena i prilika da Liban preuzme dio tržišta koje je do sada držala Sirija.

Ogromni troškovi transporta na prelazu Masna znatno su utjecali na smanjenje transporta poljoprivrednih proizvoda. Nekada stotine, a danas samo desetak šlepera čeka zoru da bi ušli u zemlju.

Izvor: Al Jazeera 


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO