Improvizirani život sirijskih izbjeglica

Stanovnici Sirije i dalje odlaze iz te države. Velik broj njih je u Turskoj. Uz samu granicu pokušavaju organizirati svoj i život svojih bližnjih. Veliki broj njih smjestio se u gradu Krkhanu, gdje su ih posjetili Al Jazeerini Boris Gagić i Nedim Begtašević.

Automobil sa sirijskim tablicama parkiran je ispred napuštene kuće u Krkhanu. U nju se smjestila mlada porodica iz Halepa. 

Dok otac radi, majka brine o troje djece. Treba skuhati ručak i to na otvorenom u dvorištu. Prije obroka peru ruke u improviziranom toaletu – kakva je, inače, čitava kuća.

“Želimo imati prozore, vrata. Ako nam to neko napravi, učinit će nam veliku uslugu. Šta možemo poželjeti? Jedino živjeti kao svi ostali ljudi, imati sobu za djecu”, kaže Zejneb, izbjeglica iz Halepa.

Djeca shvataju tešku stvarnost. Zadovoljna su skromnim obrokom – rižom.

Rane ne zarastaju lako

Nekoliko ulica dalje, trpeza je bogatija, a za njom je više generacija dvije porodice. To su rođaci koji su živjeli u Idlibu. Porijeklom su Turci i rado bi natrag, svojim kućama u Siriju.

“Nismo bili siromašni prije rata. Imali smo lijepu budućnost, ugodan život. Ako se rat završi nećemo ostati ovdje ni minut duže. Domovina je tako slatka. Najbolje je  za sve da se vrate svojim kućama”, kaže Ramazan Abdul-Rezak.

Dok se ne vrate, pomaže im lokalno stanovništvo, u obuci ili namirnicama. Ratne traume, ipak, ne zarastaju lako. Pogotovo uz sjećanja na najmilije koji su poginuli, ili na one koji nisu izbjegli.

“Moja majka se nada da ćemo se uskoro vidjeti, porodica se opet okupiti, naći se u domovini. Nadam se i ja, Bože. Samo nas Bog može spasiti”, kaže Fadije Halili, koja je također izbjegla iz Ildiba.

Dok su jedni našli smještaj u napuštenim kućama, drugi nisu bili te sreće. Spavaju na otvorenom, u gradskom parku. I tu čekaju ostatak porodice. Neki se po rodbinu vraćaju u Siriju, a potom opet nazad u Krkhan, u kojem je utočište pronašlo 25.000 izbjeglica.

Izvor: Al Jazeera