Liban: Sirijska djeca rade da bi opstala

Više od milion Sirijaca spas od rata našlo je u Libanu, među njima i 350.000 djece. Javne škole sa trenutnim kapacitetima imaju mjesta za 40.000 sirijske djece. Međutim, ni ta mjesta neće biti popunjena, jer roditelji namaju novca da im plate školovanje.

Hiljade sirijske djece rade na ulicama Bejruta, pomažući tako porodicama da opstanu, izvijestio je reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

Nedjelja je i na Velikom bazaru u Bejrutu pazarni dan. Oko bazara je veliki broj sirijske djece i njihovih roditelja. Prodaju sve što mogu, od voća do ličnih stvari koje su ponijeli iz Sirije. Pomoć više ne primaju i svaka libanska funta se štedi.

Abdurahman je izbjegao u Liban prije dvije godine. Preprodaje banane. Pokušava da zaradi nešto novca kako bi porodici obezbijedio najnužnije. Nijedno od četvero djece ne ide u školu. Sa trenutnim primanjima nije u mogućnosti platiti 45 eura mjesečno za njihovo školovanje.

Noćni rad

“Moj sin mi pomaže, radi ovdje sa mnom. Patim zbog toga što mora da radi umjesto da je u školi. Sve što želim trenutno je da budu siti i da imaju krov nad glavom”, kaže Abdurahman.

Mohamad ima osam godina. Tek što je krenuo u prvi razred u rodnoj Siriji razbuktao se rat. Sada uz očeva kolica sa bananama prodaje diskove.

“Dnevno zaradim pet do 10 hiljada libanskih funti. To dajem babi kako bih mu pomogao da imamo gdje živjeti. Volio bih da se vratim u školu, tamo su i moja zemlja i moja kuća”, kaže mali Mohamad.

Preko dana na ulicama Bejruta je veliki broj djece koja čiste cipele. Dnevno mogu da zarade do 10.000 libanskih funti, što nije ni cijelih pet eura.

Nedjeljno veče većina libanskih porodica provodi na šetalištu uz more. Djeca voze role, bicikla ili se, jednostavno, samo igraju. Halil i Rimas taj luskuz nemaju. Brat i sestra, kada padne noć, zajedno sa još nekolicinom sirijske djece izlaze u najprometniju bejrutsku ulicu Hamra kako bi prodavali cvijeće. Rade od šest popodne do četiri ujutro i razmišljaju o povratku kući.

“Bili smo sretni, igrali smo se i sve mi nedostaje. Onda je došla Slobodna sirijska vojska i sve se promijenilo”, kaže Halil.

Na ulicu umjesto u školu

Djeca tvrde da se na ulici osjećaju bezbjedno, mada Libanci na njih reagiraju na različite načine. Vivian je jedna od stanovnica Bejruta koja šetnju sa prijateljicom koristi da popriča sa djecom, ali i za to da im ponekad donese garderobu, slatkiše ili novac.

“To su najljubaznija djeca koju ćete upoznati. Trude se da ne prose od ljudi. Na nekima od njih vidite da ovo rade nevoljno. Ne žele ni da prose ni da prodaju cvijeće, ali prinuđeni su da to rade kako bi pomogli roditeljima. Većina njih živi sa roditeljima”, kaže Vivian.

Spas od sirijskog rata u Libanu je našlo 350.000 djece. Preciznih podataka koliko ih radi na ulicama nema. Procjena Ureda UNHCR-a u Libanu je da na ulicama Bejruta radi između 50 i 70 hiljada djece školskog uzrasta.

Školska godina u Libanu počinje 23. septembra, ali to djeci izbjegloj iz Sirije ništa ne znači.

„Umesto u školskim klupama, većina sirijske dece u Bejrutu ostaće na ulici. Silom prilika, odrasli pre vremena, radiće da bi pomogli porodicama da opstanu. Povratak kući i odlazak u školu za njih i njihove roditelje ostaće samo pusta želja“, javio je Bobetić.

Izvor: Al Jazeera