Bugarski prosvjedi kao festival demokracije

Glavne osobine bugarskih prosvjeda, koji bez prestanka traju već 43 dana, su fantazija, kreativnost i odustajanje od nasilja, a središte Sofije postalo je jedna velika pozornica na kojoj zabava ne prestaje od jutra do mraka.

Reporterka Al Jazeere Mirjana Hrga iz Sofije donosi priču o bugarskom „festivalu demokracije“, kako su prosvjede nazvali njihovi sudionici, ali i onome po čemu su posebni, a po čemu sliče prosvjedima u Turskoj, Španjolskoj ili SAD.

„Na ovim prosvjedima sudjeluje najljepši i najpametniji dio Bugarske“, tvrdi fotograf Danijel Ahčijev čija je fotografija balerine postala zaštitni znak bugarskih prosvjeda.

Umjesto nasilja, svijet već 43 dana gleda koliko „sloboda voli narod“, što je aluzija na sliku Delacroixa, ali i kako prosvjednici vide svoje političare, jer je sve prepuno ironičnih parola i kreativnosti.

„Vrlo mladi, kreativni ljudi koriste nove tehnologije. Imaju zajedničke zahtjeve, za koje je teško reći jesu li lijevo ili desno, jer svi traže više slobode, a s druge strane bune se protiv ovakve vrste kapitalizma“, ukazuje kulturolog Ivajlo Dičev.

Na prosvjedima i svećenici

U originalnost ideje potaknute bugarskom mladošću uklopili su se istomišljenici bez obzira na dob, pa i sami svećenici, jer svatko ima svoje demokratske želje.

„Naš je cilj da se Crkva očisti od agenata državne sigurnosti i zato podržavam prosvjede“, objašnjava svoje razloge za potporu prosvjednicima arhimandrit Evtimij.

Novi je ovo fenomen koji ne poznaje državne granice, a prvi puta je viđen u Srbiji krajem 90-ih, potom nedavno i u Turskoj ovih mjeseci, a sada se prelio na Bugarsku.

„Nezadovoljni Bugari ne osjećaju da ih ljudi u parlamentu zastupaju, žele mijenjati pravila i iz dana u dan, svojom originalnošću privlače pozornost. Ako ništa drugo, oni koji dođu na prosvjed, znaju da će moći uživati u dobroj glazbi. Zato se već 43 večeri vraćaju“, zaključuje Al Jazeerina Mirjana Hrga.

Izvor: Al Jazeera