Hakeri moguće mete vojnih napada
Stručnjaci navode da je u toku jedan od najvećih napada na globalnu računarsku mrežu, koji utiče na brzinu pristupa internetu stotina miliona ljudi.
Panel pravnih i vojnih stručnjaka u sjedištu NATO-a u Briselu diskutira o tome mogu li kompjuterski hakeri postati vojni ciljevi.
Njihov izvještaj još nije usvojen, ali bi mogao oblikovati pravila cyber-ratovanja.
Mogući scenariji1. Prvi primjer: Neko iz inostranstva preuzme kontrolu nad nuklearnom elektranom i uzrokuje topljenje jezgre.
Pravnici kažu da je ova vrsta napada toliko štetna da bi se to moglo smatrati oružanim napadom koji bi opravdao vojnu reakciju.
2. U drugom primjeru, viđenom u Južnoj Koreji prošle sedmice, napad je oborio hiljade računara. To bi se moglo smatrati korištenjem sile, ali ne nužno i pravim oružanim napadom.
Svaki vojni odgovor bi, stoga, bio nelegalan.3. U izvještaju se, također, zaključuje da bi haker, koji tokom sukoba pomaže u računarskoj sabotaži, mogao biti meta smrtonosne sile.
Pearl Harbor
Pravni i vojni stručnjaci cyber-ratovanje opisuju kao Pearl Harbor interneta.
Online napadi koje sponzoriraju države mogli bi paralizirati ili uništiti vojnu i civilnu infrastrukturu država, pa čak i uzrokovati smrt ljudi. Tako nešto strašno nikad nije realizirano.
No, vlade i kompanije širom svijeta sve su više zabrinute. Zato pravni i stručnjaci za cyber ratovanje razmatraju moguće scenarije.
Wolff Heintschel Von Heinegg, koautor izvještaja o cyber ratovanju, kaže da će svako ko direktno učestvuje u neprijateljstvima postati legalan cilj, bez obzira na to je li on ili ona dio organizirane oružane grupe ili ne.
“To je jedina stvar koju priručnik navodi i taj stav dijele države širom svijeta. To ne znači da bi svaki haker koji je na neki način učestvovao u zlonamjernim cyber-operacijama mogao postati meta ili biti ubijen, to je samo u kontekstu oružanog sukoba”, ističe on.
Napad na Iran
Godine 2009. SAD i Izrael okrivljeni su za takozvani napad virusom Stuxnet na iranski nuklearni program.
U napadu su uništene centrifuge za obogaćivanje urana. Autori izvještaja podijeljeni su o tome je li napad bio dovoljno ozbiljan da bi Iran imao legalno pravo da se osveti upotrebom sile.
“Države učestvuju u ofanzivnim aktivnostima na internetu putem kompjuterskog koda i hakiranja. Kod većine tih napada se, zapravo, radi o špijunaži. Ona nije obuhvaćena ovim priručnikom. Nije čin nasilja, a sigurno ni rata”, ističe Thomas Rid sa londonskog koledža.
Autori izvještaja kažu da je to samo prvi korak.
Potrebno je još razmotriti kako se zakon odnosi na uplitanje vlada u aktivnosti na internetu, kriminal na internetu i ulogu koju bi internetski provajderi trebali igrati.
Izvor: Al Jazeera