Sjećanja na voljenog prijatelja
Al Jazeera je razgovarala sa ljudima bliskim Nelsonu Mandeli, kako bismo otkrili zbog čega je bio toliko omiljen, kako među prijateljima tako i u svijetu.
Yusuf Wadee je krio Mandelu prije nego je ilegalno nastavio s kampanjom.
Wadee je upoznao Mandelu kada je uspostavljao vojno krilo ANC-a, Umkhonto we Sizwe.
Mandela je boravio kod njegove porodice tri ili četiri mjeseca prije nego je ilegalno nastavio sa aktivnostima.
„Ustajao bi ujutro i zatim doručkovao. Mnogo je volio moju majku. Otac tada nije bio među živima.“
„Oblačio je tzv. Samsonov, radnički kombinezon, kako ga policija ne bi otkrila. Zatim je stavljao kačket da bi izgledao kao radnik koji ide na posao. Nosio je kanticu za ručak sa sobom. Moja majka mu je pakovala ručak za ponijeti. Vraćao se uvečer.“
„Obično se vraćao kasno uvečer, a zatim je s nama razgovarao o politici i o raznim drugim temama.“
„Posebno me dojmilo to što se on stalno brinuo zbog stradalih u borbi u koju je i sam bio uključen.“
„Stalno se pribojavao da će mladi crnci, pristalice pokreta kongresa, putem nasilnih taktika koje je ANC primjenjivao dovesti do stradanja nevinih. Imao je duboko usađen osjećaj za dobrobit cijelog čovječanstva i to bez obzira na ljude uopšte, bez obzira na rasu, boju kože ili vjeru.“
Ahmed Kathrada je osuđen i služio je kaznu s Mandelom.
Kathrada kaže da su Mandeline odluke o poštivanju principa i discipline obogatile njegovo vodstvo.
Prisjeća se trenutka kada je sa Mandelom pristao na otok Robben, gdje je bivši državnik dao izjavu koja je odredila njihovo ponašanje za vrijeme boravka u zatvoru na otoku.
„Rekao je: Više nismo lideri, sada smo samo zatvorenici. Naši lideri su na slobodi, oni kroje politiku, oni daju uputstva, a mi smo [ovdje] obični zatvorenici.“
„Odbio je povlašteni tretman. Rekao je da se moramo boriti za jednakost šta god da se desi.“
„Rođen je u porodici s plemićkim korijenima, kao poglavica i od djetinjstva je pripreman [za tu ulogu]. Pa, ipak, rođen je u ruralnom predjelu, što je, također, ostavilo traga.“
Phathekile Holomisa je predsjednik Južnoafričkog odbora tradicionalnih lidera.
Holomisa pripada istom klanu kojem je pripadao i Mandela, klanu aba Thembu. Kaže da je Mandela lider koji je smatrao da on treba služiti čovječanstvu, a ne da drugi ljudi trebaju služiti njega.
„On je bio u stanju da nas usluži, naprimjer, kada smo mu odlazili u posjetu [u zatvoru Victor Verster, prije nego je oslobođen], iako su tamo postojale sluge u vidu čuvara, koji su nas mogli počastiti keksima i sokom.“
„Nije to bilo pitanje glume, to je kod njega dolazilo prirodno“, kaže Holomisa.
Holomisa kaže da su ponos i poniznost bili spojeni u Mandeli, a mogao je i da se poistovjeti sa pripadnicima svih klasa, ali dodaje i to da je Mandela bio tvrdoglav. „Ukoliko je imao određeni stav, nije bilo jednostavno ubijediti ga u suprotno.“
Objasnio je da je Mandela obično prvi priznavao da je u krivu onda kada je, zaista, bio u krivu.
Johnny Clegg je svjetski poznat muzičar iz Južne Afrike.
Clegg je napisao “Asimbonangu”, pjesmu o Mandeli, dok je Mandela još bio u zatvoru. Kaže da je bivši državnik bio u središtu događaja koji on naziva najvažnijim trenutkom u svom životu.
„Godine 1997. smo bili na evropskoj turneji i bili smo pozvani da završimo nastup“ u Frankfurtu, u Njemačkoj. Na kraju nastupa smo pjevali ‘Asimbonangu’.“
„Kada sam otpjevao prvi stih čuo se uzvik oduševljenja iz publike. Znaju moju pjesmu, pomislio sam. Nastavio sam pjevati i opet na neobičnom dijelu čuo oduševljeni poklik.“
„Osvrnuo sam se i ugledao Mandisu, plesačicu, koja se penjala na pozornicu sa Nelsonom Mandelom.“
Clegg ovaj trenutak opisuje kao vrhunac svoje karijere i kao „ogromno priznanje“ njemu kao umjetniku.
„Kada Vas je gledao i razgovarao s Vama osjećali ste se kao samo središte svemira. Zanimalo ga je samo ono što ste govorili. Imali ste osjećaj da Vas je obavezao na način da se potrudite i da date informaciju koju je tražio.“
„Zanimalo ga je da sluša dok pričate o svojim porodičnim vrijednostima, da mu kažete da li ste dobro i zdravo. Po prirodi je bio radoznao. Ulijevao Vam je osjećaj samopouzdanja.“
„Volio je ironiju i zbijao je šale. Uvijek je imao onaj sjaj u oku. Činio je da se osjećate ugodno.“
Dr. Essop Essak Jassat je bivši parlamentarac i aktivista.
Jassat je bio član Indijskog kongresa Transvaal. Kaže da se sjeća Mandeline skromnosti i poniznosti.
„Jednu večer se u hotelu u Johannesburgu održavala svečanost i novinari su intervjuisali [Mandelu], pa smo [moja surpuga i ja] sjeli malo dalje od njegovog stola.“
Kaže da je želio pozdraviti Mandelu, ali njegovu suprugu je bilo stid da mu se pridruži pred svima, pa mu je prišao sam.
„[Mandela] me pitao gdje mi je supruga. Ustao je od stola i prišao joj.“
„Pomislio sam kako je to tako srdačno od njega“, kaže Jassat.
Isječci iz Mandeline knjige:
„Kao mladić sam objedinjavao sve slabosti, greške i pogrešne procjene mladića sa sela, na čiju su viziju i iskustvo uglavnom utjecali događaji iz predjela u kojem sam odrastao i koledža na koji sam poslat.“
„Oslanjao sam se na aroganciju kako bih prikrio svoju slabost. Kao odraslog čovjeka moji prijatelji i zatvorenici, s nekoliko izuzetaka, podigli su me iz tame do zagonetnog statusa, iako aura jednog od zatvorenika koji je najduže služio kaznu nikada nije u potpunosti izbledjela.“
Izvor: Al Jazeera