Malezija: Živjeti od jednog dolara dnevno

Maleziju hvale zbog smanjenja siromaštva i postizanja brzog ekonomskog rasta u posljednjim decenijama. Međutim, ne profitiraju svi. Naprotiv, kako reporterka Al Jazeere Stephanie Scawen izvještava iz glavnog grada Kuala Lumpura, neki ljudi bore se da obezbijede jedan obrok dnevno.

U zemlji očitog obilja teško je zamisliti da iko može biti gladan. Voće, povrće, meso… Sve se to prodaje na otvorenoj tržnici u Kuala Lumpuru. Ipak, u Maleziji gotovo pola miliona ljudi živi na granici siromaštva.

Majka troje djece Antoinette Devadoss Xavier zna kakav je to osjećaj. Upravo je počela raditi na projektu za samohrane majke. Prodaje pročišćenu vodu kako bi zaradila nešto dodatnog novca.

Dvije godine samo povrće

Kada je njeno troje djece bilo maloljetno primala je 100 dolara socijalne pomoći mjesečno. Sada samo 30 dolara. A postojala su i vremena kada je imala tek nešto više od dolara dnevno da prehrani porodicu.

“Gotovo dvije godine moja djeca i ja jeli smo samo povrće, znate. Hvala Bogu na Tescu i Jaji, snizili su cijene njihovog dobrog povrća, ali, ipak, koštaju od 20 do 50 centi”, rekla je Antoinette.

Situacija nije bolja ni za Mohana i Reginu Chandran. Mohan je radio kao tjelohranitelj za bogatog malezijskog biznismena, ali morao je prestati kada je izgubio dio noge zbog dijabetesa. Regina i on primaju 100 dolara mjesečno od Vlade, ali se za preživljavanje oslanjaju na pozajmice hrane i novca od prijatelja.

“Od socijalne pomoći dobivam 300 ringgita, od prijatelja otprilike 170”, kaže Mohan Chandra.

– Je li to dovoljno?

“Ne.”

Slaba utjeha za gladne

Hrana u Maleziji je relativno jeftina, ali s ograničenim budžetom priča je potpuno drugačija.

“Da bih vam dala predstavu o tome kako izgleda živjeti od dolara dnevno upravo sam bila u lokalnom supermarketu i kupila nekoliko namirnica. Vrećica jabuka je tri dolara, banane su, također, tri dolara, a brokule su dolar. Ukupno sedam dolara. To me ne bi prehranilo duže od nekoliko dana, ali to je bio ukupni sedmični Antoinettin budžet za hranu, za nju i njeno troje djece”, izvještava Stephanie Scawen.

Došlo je do velikog pada u stopi siromaštva širom zemlje s gotovo četiri posto domaćinstava u 2009. godine na 1,7 posto prošle godine. I Malezija je dostigla svoj milenijski cilj razvoja – prepoloviti siromaštvo mnogo prije predviđenog roka.

Međutim, to je slaba utjeha za Antoinettu, budući da se svakodnevno bori kako bi pronašla dovoljno novca da prehrani porodicu.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO