Ilegalni bijeg iz Tunisa za 50 do 250 eura

Bijeg od gladi i političke situacije desetine hiljada migranata košta života. Tunis je na mapi zemalja s najvećim brojem migranata, koji ne biraju načine kako bi došli do Evrope.

Reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić istražio je njihove razloge, kao i to koliko ova zemlja gubi njihovim odlaskom.

Tedamon, sa blizu 400.000 stanovnika, najnaseljenije je predgrađe grada Tunisa. Spada i među najsiromašnije u zemlji. Upravo iz tog naselja veliki broj mladih kreće na neizvjestan put ka Evropi. Većina ih ne radi, a dane provode okupljeni ispred kafane.

Enis Abdal, stanovnik Tedamona, objašnjava: “Pedeset posto mladih u ovom naselju ne radi ništa. Ljudi od jutra do mraka samo brinu da li će popiti kafu. Ujutru čekaju dinar od roditelja, a s prijateljima dijele jednu cigaretu. Nismo zemlja trećeg svijeta, mi smo zemlja sedmog svijeta.”

Ahmed ima 21 godinu i, dok nam pokazuje račun za struju u iznosu od 100 eura, priča nam o odlasku.

Na putu i umiru

“Mladi nemaju nikakvog posla. Odlaze i na tom putu umiru. Odgovorni nam na televiziji govore kako trebamo ostati. Da odem – to mi je jedina želja u životu. Makar i u Zambiju, Togo ili Mauritaniju. Radije bih tamo živio”, kaže Ahmed.

Luku u gradu Klibiji, na sjeveru Tunisa i najbliži italijanski otok Panteleriju dijeli otprilike 40 kilometara. To je mjesto iz kojeg kreće najveći broj brodova s ilegalnim migrantima.

Nacionalna garda brine o sigurnosti tuniskog mora. Prošlog mjeseca spriječili su isplovljavanje 13 brodova i uhapsili 92 osobe.

Bdel Khalek Smati iz Nacionalne garde objašnjava: “Osim što su izloženi krivičnom gonjenju, ilegalni migranti susreću se s mnogim životnim opasnostima, posebno s utapanjem. Obično su brodovi kojima se prevoze mali, stari, nesigurni i prenatrpani, što je i najveća prijetnja za migrante.”

Prevoz do najbližeg italijanskog otoka Pantelerije košta od 50 do 250 eura.

“Od početka revolucije do danas Tunis je napustilo blizu 30.000 osoba, mahom u pravcu ostrva Lampeduza. Na tom putu život je izgubilo skoro 5.400 ljudi. Oni koji se domognu Evrope često prekidaju kontakt sa porodicom, a tuniske vlasti vode ih kao nestale”, izvještava Bobetić.

Majkama čiji se sinovi vode kao nestali ostalo je još samo da se okupljaju na ulici. Država im, tvrde, više ne pomaže niti daje informacije. Gouta Ben Begattem već tri godine nema vijesti o unuku Hamzi. Otišao je prije tri godine i još ne znaju njegovu sudbinu.

Povratak je poraz

“Stalno se sjećam Hamze. Nikad ga neću zaboraviti. Jednom sam vidjela ovog drugog unuka kako sjedi na stepenicama. Vidjela sam mu samo oči i učinilo mi se da je Hamza. Ponadala sam se da se vratio, ali nije”, priča Gouta Ben Begattem.

Desetine hiljada onih koji se domognu Evrope prekidaju vezu s domovinom i porodicom, a sociolog Mohamed Dzouli tvrdi da to rade iz straha od poraza.

“Mladi u Evropi često ne nađu ono o čemu su sanjali. Za njih je povratak poraz. Kada bi se vratili doživjeli bi poniženje. Zato im je lakše prekinuti veze s domovinom, a često i s porodicom”, kaže Dzouli.

Istraživanje koje je proveo Tuniski forum za socijalno-ekonomska prava pokazao je da iz te zemlje jviše odlaze mladići između 20 i 29 godina. Ekonomski analitičari upozoravaju na to da su to ljudi u najboljim godinama i radno sposobni. Ako se ovakav trend odlazaka nastavi, tuniska ekonomija suočit će se s još većim problemima.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Ansar al-Sharia jedina je organizacija koju su tuniške vlasti poslije revolucije označile kao terorističku. Iako ih povezuju sa političkim ubistvima, sigurnosne snage tvrde da Al-Shariju drže pod kontrolom. Prvi put se pojavljuju u javnosti od kad su ih proglasili terorističkom organizacijom, izvještava Vladimir Bobetić.

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO