Utrka za predsjednika Evropske komisije

U maju 2014. bit će održani izbori za Evropski parlament. Bit će to prvi izbori nakon što su Lisabonskim ugovorom iz 2009. godine  Parlamentu date veće ovlasti. Jedna od njih je prijedlog za predsjednika Evropske komisije i konačno glasanje o kandidatu.

Ova tema zaokuplja briselske krugove već neko vrijeme, a istraživala je Katarina Drlja.

Izbori za Evropski parlament održavaju se već 34 godine, ali ovoga puta s puno više odgovornosti za parlamentarce.

Lisabonski ugovor omogućio im je da, na primjer, liderima zemalja članica Evropske unije kažu “ne”.

Demokratičnost procesa

“Ideja iza reforme ovlasti Parlamenta, i to što se Parlamentu daje pravo da bira predsjednika Evropske komisije, jeste da se popravi demokratičnost procesa, parlamentarni nadzor nad odlukama na nivou Evropske unije”, kaže Federico De Girolamo iz EP-a.

Novoizabrani parlamentarci će u kasno proljeće iduće godine sjesti u svoje stolice i svojim glasom odobriti ili odbaciti konačnog kandidata za predsjednika Komisije.

Parlamentarne političke grupe već su počele na stol stavljati svoje prijedloge.

Parlamentarci lijevog centra spominju ime Martina Schulza, sada predsjednika Evropskog parlamenta.

Krajnja ljevica predlaže grčkog kandidata, a desni centar bivšeg predsjednika Eurogrupe.

Najveća grupa, Europska pučka stranka, još se ne oglašava.

Ali, pravo na svoje prijedloge imaju i predsjednici država i vlada Unije.

“Njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno je rekla kako ne vidi nikakav automatizam između glavnih predloženih kandidata i konačnog izbora predsjednika Evropske komisije. Dodala je kako se na kraju zapravo može dogoditi da Evropski parlament glasa o potpuno drugom kandidatu kojeg će zapravo predložiti evropski lideri”, javlja Drlja.

Neke je to razljutilo, jer smatraju da se takvim izjavama ubija ideja o većoj demokratičnosti postupka. Drugi citiraju tekst Lisabonskog ugovora.

Velika odgovornost

“Lisabonski ugovor ne kaže da Europsko vijeće mora imenovati kandidata na osnovu izbornih rezultata. Ono što kaže jeste da će Evropsko vijeće uzeti u obzir izborne rezultate, a to uopće nije isto”, kaže  analitičar John Wyles.

A, sjediti na mjestu predsjednika Europske komisije velika je stvar.

“Predsjednik sada ima puno više kontrole nad Kolegijem povjerenika i nad razvojem politike nego što je imao ikada prije”, smatra Wyles.

I dok se u službenim briselskim krugovima nagađa o budućim čelnim ljudima evropskih institucija, Joe Litobarski u svom uredu prati trendove. Preko online platforme Debating Europe političarima preusmjerava pitanja, većinom mladih ljudi. Pitanja koja ukazuju na euro-skepticizam. Ipak, iznenađenja su moguća.

“Mogli bismo vidjeti nešto veću izlaznost na izborima. Ova frustracija u vezi sa krizom u Evropi, koja se vuče tako dugo, mogla bi preokrenuti trend opadajuće izlaznosti na evropskim izborima, jer su ljudi dovoljno ljuti da glasaju”, kaže Litobarski.

Izbori za Evropski parlament početak su vala kojim će se popuniti ključne pozicije briselskih institucija, a Joe se nada da građani Unije razumiju kako svaki glas doprinosi oblikovanju njenog političkog puta. 

Izvor: Al Jazeera