Bomba u Belfastu u jeku rasprave o istragama

Kasno sinoć, ispred velikog trgovačkog centra u Belfastu, eksplodirala je autobomba.

Niko nije povrijeđen, a policija je saopštila kako je nekoliko maskiranih muškaraca otelo automobil, postavilo bombu i prisililo vozača da se odveze do Trga Viktorija.

Veliki broj stanara tog dijela grada evakuisan je prije eksplozije.

U protekle dvije sedmice više automobila zapaljeno je širom Sjeverne Irske, a deaktivirano je i nekoliko manjih bombi.

Krajem prošle sedmice glavni tužilac Sjeverne Irske pozvao je na prekid svih istraga o ubistvima tokom sukoba katolika i protestanata. Taj poziv izazvao je dvojake reakcije – dok ga jedini podržavaju  kao jedini način da se krene prema budućnosti, drugi ga vide kao odustajanje od pravde za žrtve.

Više od 3.600 ljudi ubijeno je, a hiljade su ranjene tokom 30 godina sukoba. Počinitelji ubistava uglavnom su bile radikalne naoružane katoličke i protestanske grupe, ali i britanske snage sigurnosti.

Do mira se teško došlo, tek 1998, kad je potpisan takozvani Sporazum Velikog petka.

Porodice decenijama traže odgovore

Smješten ispod autoputa, jedan bar je bio mjesto okupljanja katolika u podijeljenom Belfastu.

Sve do jednog dana prije 42 godine, kad je raznesen u eksploziji koju su podmetnuli tvrdolinijaški protestantski lojalisti.

Dugogodišnja optužba nacionalista je bila da odrede smrti lojalista podržava britanska vojska.

Sve te 42 godine, ljudi koji su izgubili roditelje i drugu rodbinu u toj eksploziji, pokušavaju da saznaju istinu. No, sada, u trenutku kad se objavljuje izvještaj nove policijske istrage, rečeno im je da nema više političke volje da se zločin procesuira.

“Nije to bila cijela protestantska zajednica. Bila je to mala grupa desničarskih terorista lojalista koja je bila umiješana. Ali, prema mom mišljenju, pomagala im je voljna i popustljiva britanska vlada”, kaže unuk žrtve Robert McClenaghan.

“Ne mislim da možemo razdvojiti istinu i pomirenje, ne mislim da jedno ide bez drugog. Da bi se zajednice ovdje pomirile, mislim da se svi trebamo pozabaviti velikim greškama koje smo načinili u prošlosti. Jer, ako to ne učinimo, postoji velika mogućnost da ćemo te greške ne samo ponoviti, nego da ćemo ih ponavljati širom svijeta, a ne samo u našoj zajednici”, smatra unuk žrtve Ciaran Macairt.

Ovdje i dalje postoji ostatak naoružanog republikanskog antibritanskog pokreta. Rano jutros, autobomba je djelimično eksplodirala ispred policijske stanice, što je pokazatelj njihovih sposobnosti.

Ali, dok još postoji dubok međusobni prezir među ljudima koji se nalaze na različitim stranama, povezuje ih mišljenje da žrtve tridesetogodišnjih krvavih nemira ne bi trebalo da se ignorišu u Vladinim izjavama.

Sjena prošlosti

“Mislim da nas prošlost sputava. Mislim da se, šta god da uradimo, ne možemo riješiti prošlosti. Moramo znati koji je konsenzus među grupama žrtava, šta oni žele”, kaže Billy Hutchinson iz Napredne unionističke partije.

S jedne strane, Belfast izgleda kao bilo koji drugi britanski grad u ovo doba godine – porodice uživaju u predbožićnoj kupovini i međusobnom druženju.

Ipak, većina tih ljudi ima neko vlastito iskustvo iz nemirnih vremena, a čini se da vrijeme ovdje i nije izliječilo rane.

“Sve ovo otvara vrlo teško pitanje o prirodi postkonfliktnog rješavanja sukoba. Da li je bolje, uopšte moguće, tražiti od zajednica da zaborave prošlost i krenu dalje – ili mora da bude konsekvenci da bi se postiglo pomirenje. Petnaest godina od Sporazuma iz Belfasta na Veliki petak, koji je formalno prekinu sukob ovdje, i dalje se čini da je nepoznat odgovor na to pitanje”, javlja reporter Al Jazeere Laurence Lee.

Izvor: Al Jazeera