U ‘pacovskim rupama’ deseci hiljada djece
Opasni rudnici ugljena u Indiji, puni uskih tunela, poznati su kao “pacovske rupe”. Prema podacima boraca za ljudska prava, samo u saveznoj državi Meghalaji u takvim rudnicima rade deseci hiljada djece. Priču o njima donosi reporterka Al Jazeere Karishma Vyas.
U dubinama punim opasnostima, 17-godišnji Nitesh Rai počinje još jedan radni dan u rudniku uglja. Ali, samo nekoliko minuta kasnije, shvata da nešto nije uredu. Veliki kamen se obrušio na drugog rudara i smrskao mu noge. Kolege ga uspijevaju izvući. Nitesh je vidno potresen.
“Svaki put kad idem na posao zamišljam kako se rudnik ruši na mene. Ponekad moram raditi sam i tada se najviše plašim. Samo želim pobjeći iz rudnika”, kaže on.
Radi od 15. godine
Nitesh ovdje radi od svoje 15. godine. Lokalni aktivisti procjenjuju da oko 70.000 djece poput njega radi u takozvanim pacovskim rupama, tunelima nazvanim tako jer su preuski da bi u njima radili odrasli.
“Uslovi u ovim rudnicima su zaista zastrašujući. Stojim na improviziranoj drvenoj platformi, a ispod mene je provalija duboka blizu 15 metara. Kao što vidite, oko mene su pećine. Kroz njih djeca pužu do rudnika u kojem kopaju ugalj. Doslovno se moraju provlačiti na stomaku, jer drugačije ne mogu proći kroz tunele. Nesreće su ovdje česte, a kad se dese, radnici ponekad ostanu u rudniku živi zakopani”, izvještava Karishma Vyas iz Jaintije u Indiji.
Rudari nemaju zaštitnu opremu, niti su prošli obuku. Žive u zapuštenim kolibama podignutim pored rudnika. Aktivistica Hasina Kharbhih lobira kod državnih vlasti da spasi djecu, ali do sada ništa nije postigla. Glavni razlog je to što su većina djece ilegalni imigranti iz Nepala i Bangladeša.
“Djeca umiru u ovim pacovskim rupama, a vlasnici njihova tijela ne šalju porodicama, jer je to nemoguće. Nemaju načina da to urade. Također, niko ih ne prijavljuje, jer je, prema zakonima naše države, riječ o ilegalnoj imigraciji”, kaže ona.
Poricanje izvoznika
Iako rudnici godišnje donose milione eura prihoda, rudari i dalje ručno kopaju ugalj. Hasina pokušava natjerati vlasnike da nabave moderne mašine i prestanu zapošljavati djecu. Međutim, izvoznici uglja poriču eksploataciju djece.
Dolly Khonglah iz Trgovačke komore Meghalaye kaže: “U rudnicima krečnjaka u selu Nongtalangelaka nema djece rudara. Možete me citirati u svim međunarodnim medijima, neće mi smetati.”
Na pitanje šta je s rudnicima uglja, Khonglah odgovara: “Rudnici uglja? Oni nas ne zanimaju, jer se mi bavimo samo krečnjakom.”
Nitesh zna da djeca rade u ovim rudnicima, jer je on jedan od njih. Jedini cilj mu je zaraditi dovoljno novca da jednog dana ode odavde.
Izvor: Al Jazeera