Umro Tadeusz Mazowiecki – otac poljske nezavisnosti
Tadeusz Mazowiecki, prvi šef nekomunističke vlade u Poljskoj i u komunističkom bloku, te jedan od otaca poljske neovisnosti nakon 50 godina komunizma, preminuo je u ponedjeljak u Varšavi u 86. godini.
Imenovan je na čelo poljske vlade nakon izbora 4. lipnja 1989. godine, na kojima je pobijedila oporba okupljena oko sindikata Solidarnost koji je i pokrenuo gospodarske i političke promjene u Poljskoj i prouzročio pad komunističkog režima.
Na položaju premijera ostao je sve do 2001. godine, a do tada je njegova vlada usvojila brojne reforme kako bi Poljska iz socijalizma prešla u višestranački sustav s tržišnim gospodarstvom.
Tijekom rata na području bivše Jugoslavije Mazowiecki je od 1992. bio i posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava, te je na toj dužnosti vjerodostojno izvješćivao o kršenju ljudskih prava ne ustručavajući se kritizirati ni UN.
Iako beskompromisan, priznavši je nemoć nakon genocida u Srebrenici u srpnju 1995. godine i povukao se s dužnosti u UN-u.
Priznanja i pobornika, i protivnika
Godine 1981. Mazowiecki je stigao u Gdanjsk kako bi u napetim pregovorima s komunističkim vlastima savjetovao brodogradilišne radnike u štrajku i pomogao naći rješenje kojim je rođen prvi neovisni sindikat u komunističkoj Europi – Solidarnost.
Nakon što su komunisti uveli izvanredno stanje u prosincu 1981. i Mazowiecki je bio uhićen te iz zatvora pušten godinu dana kasnije, među posljednjim aktivistima Solidarnosti.
„Uvijek sam se divio njegovu miru, odlučnosti i odrješitosti“, priznao je i bivši protivnik, general Wojcieck Jaruzelski, s kojim je Mazowiecki pregovarao „o prijelazu s jednostračja“ prema demokraciji.
Kad je krajem ‘80-ih Solidarnost pobijedila, bio je to presedan za zemlje komunističkog bloka koje su se pripremale za promjenu režima, a vrhunac je dosegnut padom Berlinskog zida 1989.
Za to poljskome katoličkom intelektualcu počast odaje njemačka kancelarka Angela Merkel, i sama odrasla u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, riječima da je bio „neumorno predan slobodi i samoodređenju, čime je nezaboravan njegov doprinos“.
Upozorio na etničko čišćenje
Od 1992. godine, kao posebni izvjestitelj UN-ove Komisije za ljudska prava, Mazowiecki je jasno napisao da su „srpske vlasti ‘u prvom redu’ odgovorne za etničko čišćenje“.
„Politika etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini postigla je svoj cilj“, izjavio je 23. listopada 1992. u Ženevi kada je vidno šokiran izvijestio o srpskim logorima u BiH te istaknuo da se protivi etničkom čišćenju, ali da treba spašavati živote ljudi te je zato tražio uspostavu humanitarnog koridora.
Pod njegovim je vodstvom sastavljeno izvješće o masovnoj grobnici na Ovčari gdje su bačena tijela pogubljenih pacijenata vukovarske bolnice u studenome 1991. i on je pozivao na nove, hitne istrage i nove ekipe sudske medicine na terenu.
Ljudi su mu uvijek bili na prvom mjestu. Predložio je tadašnjem predsjedniku Lechu Walesi da Poljska prihvati dio zatočenika i izbjeglica s područja bivše Jugoslavije, a opetovano je apelirao na strane vlade da prihvate više izbjeglica iz bivše Jugoslavije.
Prozivao medije zbog mržnje
Izražavao je i žaljenje zbog „sporosti mehanizama“ UN-a i njihove „nedjelotvornosti“ te iznio strahovanja da će se sukobi proširiti na Kosovo, što se kasnije obistinilo.
Prozivao je medije s bivše Jugoslavije da siju mržnju i pozivao ih da umjesto toga budu odgovorni, dok je Europu optužio da nije shvatila svu težinu situacije u BiH te da je zakasnila.
Uvijek je nastojao govoriti u ime oni koji pate, ali kap koja je prelila čašu bio je genocid u Srebrenici 11. srpnja 1995. godine, o čemu je Mazowiecki sastavio svoje posljednje izvješće s prostora bivše Jugoslavije i beskompromisno se povukao.
U izvješću je detaljno opisao protjerivanje 40.000 muslimana iz Srebrenice i optužio bosanske Srbe za skupna pogubljenja, silovanja, zlostavljanja i granatiranja civila te zaključio da je nesposobnost UN-ovih mirovnih snaga (UNPROFOR) da zaštite sigurnosnu zonu ozbiljno narušila vjerodostojnost svjetske organizacije i – podnio ostavku.