Libanon postaje pakao za sirijske izbjeglice

Predsjednik Libanona Michel Sleiman traži više novca kako bi se njegova zemlja mogla nositi s teretom koji predstavljaju izbjeglice iz Sirije.

Više od dva milijuna ljudi pobjeglo je od rata. Najviše izbjeglih primio je Libanon, u kojem se nalazi gotovo 800 tisuća raseljenih. 

Još pola milijuna nisu registrirani. To znači da je svaka četvrta osoba u Libanonu izbjeglica iz Sirije. 

Više nisu dobrodošli

Više od tisuću ljudi dnevno stoji u redovima za registraciju izbjeglica. U dolini Bekaa u nekim mjestima sad ima više Sirijaca nego Libanonaca. Kad je počeo rat, ti ljudi bili su dobrodošli, ali više ne.

“Sjedni i pričaj im svoje laži”, govori taksist Libanonac ženi koja kaže da trpi otvorena neprijateljstva.

“Kad dođemo ovdje vrijeđaju nas. Zar nije dovoljno to što su mi rekli da zaslužujemo i gore od kemijskog oružja”, pita se izbjeglica Um Khaled.

U blizini sirijske granice još jedan red – znak koliko je preživljavanje izvan ratnog područja postalo očajnički teško.

“Kraj je bajramskih blagdana, kad bi obitelji trebale biti zajedno u atmosferi drugačijoj od ove. Ovdje nema dostojanstva, a situacija je očajna”, javlja reporter Al Jazeere Andrew Simmons iz doline Bekaa u Libanonu. 

Neki nemaju pravo na hranu

Putovnica ili osobna karta može značiti vrećicu svježeg mesa. Ali sve veći broj ljudi nema pravo dobiti hranu. Razgovarali smo s nekima od njih.

“Satima sam čekala da dobijem komad mesa. Dijete mi ima povišenu temperaturu”, kaže jedna majka bolesnog djeteta.

Zatim jedan Libanonac koji je pokušao proći kroz red, galami zbog blokirane ulice. Ipak, još ima nekih simpatija za Sirijce. Donirano kurbansko meso dovoljno je za 4.000 obitelji. Ali to nije dovoljno.

“Dajemo sve od sebe, ljudima smo rekli da pričekaju kraj dana, ako bude ostalo mesa, dat ćemo im ga”, kaže humanitarni radnik Mohammad Araji.

Većina tih ljudi vraća se u stanove bez tekuće vode, a najamninu si ne mogu priuštiti.

Radije bi se vratili u rat

Rabia Ali Faour i njezina sestra Khalida, čiji su muževi nestali u Damasku, kažu da bi se radije vratile kući u rat.

Rabia je suviše potresena, pa sve objašnjava njezina sestra. “Ona i njezine kćeri su bolesne. Danas sam je prisilila da ustane. Ako je ona bolesna, svi imamo problem. Mi smo jedine koje se brinu o djeci”, kaže Khalida.

No, one barem imaju krov nad glavom, za razliku od stotina tisuća drugih u improviziranim naseljima, koja su potpuno neadekvatna.

Uskoro će kiša i snijeg, dok se zima spušta u dolinu Bekaa. Nekad je to bilo obećano mjesto za one koji bježe od rata, ali sad je pakao.

Svaki dan broj izbjeglica raste, zajedno s ogorčenošću Libanonaca koji tu žive. A kakve izglede imaju? Nitko ovdje više nema nade.

Izvor: Al Jazeera