Bjeloruski izbori bez vodeće opozicije

U Bjelorusiji se održavaju parlamentarni izbori, ali ih bojkotiraju dvije glavne opozicione stranke zbog kršenja izbornih procedura.

Ujedinjena građanska stranka i Bjeloruska narodna fronta pozvale su birače da, umjesto na birališta, odu na izlet.

Pravo glasa ima oko sedam miliona birača u toj najzatvorenijoj zemlji u Evropi, koja je pod sankcijama Zapada.

Izbori se održavaju gotovo dvije godine nakon spornog reizbora autoritarnog predsjednika Aleksandra Lukašenka u četvrti mandat, nakon čega su desetine hiljada demonstranata zauzele ulice glavnog grada Minska u znak protesta zbog lažiranja izbornih rezultata.

Među glasačima bi bilo više entuzijazma da ima više konkurencije na ovim izborima, osjećaja da je promjena moguća.

Parlament oruđe

Ali, tog osjećaja uopće nema. Glavne opozicione stranke su bojkotirale izbore, od 2004. godine ni na jednom događaju nije bilo opozicionog člana parlamenta.

Prema anketama organizacije Gallup, više od 90 posto bjeloruskih birača čak ni ne zna ko ih predstavlja u parlamentu.

Čini se kako većina ljudi ovdje smatra da je parlament samo oruđe, tijelo koje samo odobrava odluke predsjednika Lukašenka i, kako smatraju, rezultati izbora poput ovih unaprijed se znaju.

Dopisnik Al Jazeere Jonah Hull prati izbore u Minsku. Jedan opozicijski predizborni spot u Bjelorusiji kaže: nemojte glasati, idite na pecanje. Jedan od ciljeva poziva na bojkot jeste namjera opozicije da izlaznost ostane ispod minimalne razine koju zahtijeva Ustav.

Na biračkom mjestu u središtu Minska gužve nema. Na glasačkom listiću u ovoj izbornoj jedinici, ne nalazi se nijedan opozicijski kandidat. Službenici, čini se, znaju da ih očekuje miran dan.

Podrška predsjedniku

“Kandidati podržavaju predsjednikovu politiku i politiku onih koji žele bolju Bjelorusiju”, kazala je članica izborne komisije Valery Zhdanovich.

“Izlaznost u 110 parlamentarnih izbornih jedinica mora biti najmanje 50 posto kako bi se izbjegao drugi krug. Ali teško je zamisliti da će se i polovica potrebnog broja izaći na izbore. Entuzijazam glasača je izuzetno nizak, jer svi oni koji od ovih izbora očekuju promjene, znaju da su malo vjerojatne”, izvještava Hull.

Predsjednik Aleksander Lukašenko i njegovi dužnosnici, naravno, tvrde drugačije. Prije dvije godine, Lukašenko je izabran na peti mandat, osvojivši 80 posto glasova na slobodnim i poštenim izborima, sa izlaznošću od više od 90 posto. To su podaci koje je objavila vlada. Promatrači su tvrdili da su podaci netočni. A vjerojatno će isto biti i sada.

Aleksandr Okulchik iz Helsinškog odbora ima svoje mišljenje: “Ne možemo reći da su ovi izbori pošteni, jer nema nezavisnih kandidata.”

U Parlamentu od 2004. nije bilo opozicionog člana. Teško da će se sada nešto promijeniti. Sve ovo više izgleda kao vježba iz demokracije, nego stvarni izborni proces.

Pitanje zašto bi međunarodna zajednica trebala obratiti pažnju na ono što će se dogoditi na izborima u ovoj zemlji, kad već bjeloruski glasači, čini se, ne pokazuju entuzijazam, vezano je za politiku Lukašenka, poznatog kao “posljednji evropski diktator”, kako ga je zvala prethodna američka administracija.

Geopolitička dimenzija

U zemlji ga protivnici optužuju za kršenje ljudskih prava, namještanje izbora, cenzuru štampe i interneta, zatvaranje političkih protivnika…

Sve to donijelo mu je žestoke kritike međunarodne zajednice i sankcije koje idu uz njih.

Naravno, tu je i geopolitička dimenzija.

Međunarodna je zajednica zainteresirana za ovu zemlju zbog njenog položaja. Smještena je između Rusije i Evropske unije (EU), a obje te strane žele se izboriti za utjecaj kod Lukašenka, dok ih on, s druge strane, okreće jedne protiv drugih, zbog vlastitih interesa.

To su interesi zbog kojih će međunarodna zajednica pratiti ove izbore, ali pretpostavlja se kako niko ne očekuje iznenađenja.

Izvor: Agencije