Australija azilante šalje na otok Nauru

Vlada Australije poslala je prvih 30 od planiranih nekoliko stotina azilanata na mali otok Nauru u Pacifiku.

Ovo je dio kontroverzne nove politike, prema kojoj će svaki azilant koji dođe brodom do obala Australije biti poslan van državne teritorije dok vlasti ne odluče da li da mu odobre azil.

Dopisnik Al Jazeere Andrew Thomas posjetio je Nauru i istražio kako će ova nova politika utjecati na stanovnike tog otoka.

U Nauruu se posvuda vidi da je otok živio i u boljim vremenima.

Tu je nekad bio luksuzni hotel na obali, izuzetno produktivni rudnik fosfata, privatni klub sa sportskim terenima.

Propast otoka

Propast Naurua bila je nevjerovatna: kada je 1980-ih prekinuta proizvodnja fosfata, zemlja s drugim najvišim bruto društvenim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika u svijetu postala je ovisna o stranoj pomoći, uglavnom australskoj.

Državni prihodi su naglo pali i danas je više od četvrtine stanovnika nezaposleno.

Pacifički otok Nauru je minijaturan. Obala se, bez žurbe, automobilom može obići za pola sata.

Ima samo oko 10.000 stanovnika. Ovako maloj ekonomiji nije potrebno mnogo da dođe do velikih promjena.

Prihvatni centar za azilante gradi Australija, a održavat će ga i voditi uglavnom Nauruanci. Mogao bi pomoći u razvoju lokalne ekonomije.

Donedavno, Sekove Bari je avionom prelazio oko 2.000 kilometara kako bi radio na Fidžiju, jer u Nauruu nije bilo posla. Ali, sada ima dijete i traži posao bliže porodici.

“Ostao bih ovdje ako bih dobio posao u struci, kao električar. Zašto ne?”

Darice Bari, stanovnica Naurua, objašnjava: “Neki ljudi ne mogu naći posao u privatnom sektoru, ali moraju prehraniti porodice. Ako centar duže bude otvoren, situacija bi mogla postati stabilnija.”

Zaobilaznica ili slijepa ulica

Dolazak oko 500 azilanata, koji će smjeti napuštati centar, promijenit će i društvenu sliku otoka.

John Short se nada da će neka od djece koju uči surfati jednog dana prenijeti svoje vještine pridošlicama.

“Ono što je počelo kao zabavna aktivnost, moglo bi donijeti nova radna mjesta lokalnom stanovništvu. Mjesta trenera surfera spasilaca, možda u izbjegličkom kampu.”

Azilanti koji žele stići do Australije u najboljem slučaju vide Nauru kao zaobilaznicu, ili u najgorem – kao slijepu ulicu.

Australska vlada upravo to želi – odvratiti ljude od pokušaja da brodovima krenu prema njenim obalama.

“Ako se strategija pokaže kao uspješna, nastat će problem za stanovnike Naurua. Većina podržava izgradnju centra, ali ne žele da se ubrzo zatvori. Međutim, ako sve bude išlo prema planu i azilanti prestanu ići u Australiju, centar će postati nepotreban, kao i radna mjesta u njemu”, izvještava Andrew Thomas sa otoka Nauru.

Izvor: Al Jazeera