Norveška godinu nakon Breivikovog zločina
Datum koji progoni Norvežane je 22. juli.
Najradije bi ga zaboravili, no – teško.
Tog dana prošle godine Anders Behring Breivik je ubio 77 ljudi.
Reporter Al Aljazeere Vladimir Bobetić posjetio je ljetnji kamp u gradu Drahmenu i razgovarao s mladima koji su preživjeli napad na otoku Utoya.
Gradić Drahmen nalazi se oko 40 kilometar od Osla.
U njemu se održava sličan kamp onome na Utoyi.
Tinejdžeri uče osnove politike, novinarstva, održivog razvoja, umjetnosti…
Među njima su i devetnaestogodišnji Aina Helgheim i Larsen Brik Oberik.
Oboje su preživjeli napad na Utoyi.
Godinu dana kasnije, iako s osmijehom na licu, oči im pričaju drugu priču, koju ne žele više proživljavati.
Borba sa strahovima
Ajna se izborila sa svojim strahovima.
“Nisam išla kod psihijatara. Pomogli su mi prijatelji. Ali, isto koliko oni, toliko i priroda, jer je to najbolji psihijatar kojeg čovjek može imati. Pomogla sam sama sebi najviše, tjerajući sebe da o svemu razmišljam, ponovo i ponovo, i da ne suzbijam svoja osjećanja”, priča Aina.
Larsen je više okrenut budućnosti.
Voli nogomet, završio je srednju školu i razmišlja o fakultetu.
Ipak, priznaje da ga je promijenilo ono što se dogodilo u Utoyi.
“Umaram se mnogo brže nego ranije. Često kažem da sam mašina koja radi samo do pola. Bio je to čudan put u posljednjih godinu. Dobijaš mnogo prilika i zbog toga se osjećaš loše. Želiš da ih nikada nisi dobio. I zaista nisam siguran da sve te prilike želim dobiti”, kaže Larsen.
Aina uskoro odlazi u Južnu Afriku, da volontira, Larsen na studije, na sjever Norveške.
Srce, pjesma i cvijeće
Automobil bomba napravljen da bi ubio rukovodstvo države i ubilački pohod na Utoyi sračunat da uništi narednu generaciju liberala rezultirali su sa 77 ubijenih.
U takozvanoj vladinoj četvrti, sjedištu premijera i 14 ministara, još traje obnova razorenih zgrada.
Kroz rupe ostavljene na zaštitnoj ogradi građani i danas s nevjericom gledaju u posljedice napada.
Nešto dalje, u parku kod glavne katedrale, improvizirano spomen-obilježje.
Slike ubijenih, veliko srce, mnoštvo cvijeća i građani koji odaju počast sugrađanima.
Već u prvim danima poslije napada bilo je jasno da će odgovor Norvežana na teror biti jedinstven.
Posebna zvijezda
“Hiljade ljudi okupilo se u centru Osla pevajući i noseci cveće. Ovde, ispred glavne katedrale u Oslu, na trotoaru je ostavljeno doslovno na hiljade cvetova i jedna poruka: ‘Ako jedan čovek može da pokaže toliko mržnje, zamislite koliko ljubavi možemo da pokažemo zajedno.’ I zaista, odgovor Norvežana na teror bila je ljubav”, izvještava Bobetić.
Ljubav, i to onih najmlađih, u Oslo je donijela i njemačka konceptualna umjetnica Male Rinslad.
U parku kod katedrale postavljene su mozaične puzzle.
Od njih će građani Osla u narednim danima sastavljati različite forme koje ih asociraju na 22. juli.
Puzzle su rad djece Njemačke.
Od svih dijelova puzzli, posebna je jedna zvijezda.
“Ovu zvijezdu napravio je petogodišnji Arne. Kada je završio pravljenje, donio je zvijezdu i rekao mi: ‘Sad je spremna, molim Vas da je ponesete u Norvešku'”, priča Male Rinslad.
Treba im vjerovati
“Zlo može ubiti pojedinca, ali nikad ne može pobijediti sve ljude. Naš odogovor na zlo je još više otvorenosti i još više demokratije. Odlučni i snažni. To smo mi, to je Norveška”, poruka je norveškog premijera Jensa Stoltenberga.
On je neposredno poslije napada obećao da će odgovor njegove vlade na nasilje biti veća otvorenost i još više demokratije.
Obećanje je ispunjeno: nije promijenjen nijedan zakon kojim bi se povećala moć policije; zakoni koji se odnose na terorizam nisu pooštreni; ne postoje posebni uslovi tretiranja osumnjičenih za terorizam; kamere za nadzor na ulicama Osla su rijetke; policajci mogu nositi oružje samo nakon što dobiju posebnu dozvolu; čak i kapija pred ulazom u zgradu parlamenta nikada nije zatovrena, niti je posebno čuvana…
Norvežani kažu da je to pobjeda slobode i demokratije nad anarhijom, dobra nad zlom.
I treba im vjerovati.
Izvor: Al Jazeera