EK: Prijedlog za rješavanje bankovnih kriza
Evropska komisija (EK) je u srijedu predstavila prijedloge za uspostavu evropskog okvira za sprečavanje i rješavanje bankovnih kriza, kako bi se poreski obveznici i privreda u budućnosti zaštitili od posljedica bankrota banaka.
Jedinstveni evropski okvir za rješavanje bankovnih kriza predstavljao bi začetak bankovne unije.
Prijedlog koji je EK uputila Evropskom vijeću i Evropskom parlamentu (EP) predviđa tješnju koordinaciju između zemalja članica i davanje ovlasti nadležnim tijelima da mogu prisiliti dioničare banaka da sami snose najveći dio gubitaka ako njihove banke zapadnu u krizu.
“Evropska komisija predstavlja prijedlog koji će zaštiti porezne obveznike i privredu od posljedica budućih bankrota banaka. Ovaj prijedlog važan je korak prema bankovnoj uniji, koji će bankovni sektor učiniti odgovornijim. On će pridonijeti stabilnosti i povjerenju u EU u budućnosti, dok mi istovremeno radimo na jačanju i daljnjoj integraciji naših međuzavisnih ekonomija”, rekao je predsjednik EK-a Jose Manuel Barroso.
Obama i Cameron za ‘hitan plan’Predsjednik SAD-a Barack Obama i premijer Velike Britanije David Cameron pozvali su u telefonskom razgovoru na donošenje “hitnog plana” za rješavanje krize u eurozoni, saopćila je u srijedu britanska vlada.
Poziv je upućen pred samit Grupacije 20 najrazvijenijih zemalja svijeta i privreda u naglom usponu (G-20), koji će kasnije ovog mjeseca biti održan u Meksiku, na kojem će lideri tih zemalja pokušati pronaći put za izlazak iz globalne ekonomske krize, prenosi AFP.
Cameron i Obama su se “složili da je neophodno donošenje hitnog plana za suzbijanje krize i povratak tržišnog povjerenja, kao i dugoročne strategije za očuvanje jakog eura”.
Cameron upozorava da članice zone eura trebaju preduzeti “odlučnu akciju” radi podsticanja svoje zajedničke valute.
Te mjere trebale bi uključiti efikasni “odbrambeni zid” radi sprečavanja širenja krize, obezbjeđivanja dovoljne kapitalizacije banaka, razvoja sistema zajedničkog dijeljenja fiskalnog opterećenja i provođenja podsticajne monetarne politike širom eurozone.
“Finansijska kriza koštala je porezne obveznike puno novaca. Moramo opremiti vlasti primjerenim ovlastima kako bi se ubuduće mogle nositi s bankarskim krizama. U suprotnom, račun će se ponovno ispostavljati građanima, a spašene banke će nastaviti po starom, znajući da će ih se ponovno spašavati”, rekao je evropske komesar za finansijske usluge Michel Barnier.
‘Prevelike da propadnu’
Finansijska kriza iz 2008. godine pokazala je da velike banke treba spašavati zato što su “prevelike da propadnu”. Propast takvih banaka dovodi u pitanje stabilnost cijelog finansijskog sistema, pa ih je jeftinije spasiti nego pokrenuti njihov stečaj.
Problem je u tome što spašavanje tih banaka ide na teret poreznih obveznika, a ne na teret njihovih vlasnika.
Evropska komisija smatra svoj prijedlog prvim korakom prema kontroliranom postepenom “gašenju” posrnulih banaka na jedinstvenom evropskom tržištu, pri čemu bi se vodilo računa o tome da se sačuva finansijska stabilnost i na najmanju moguću mjeru smanje troškovi za porezne obveznike.
Nakon tog prvog koraka uslijedila bi bankovna unija, koja bi počivala na zajedničkoj shemi za osiguranje bankovnih pologa, jedinstvenom evropskom nadzornom tijelu koje bi imalo ovlasti za donošenje odluka u vezi sa sistemski važnim i bankama sa prekograničnim poslovanjem, te zajedničkom fondu za finansiranje kontroliranog gašenja takvih banaka i na usklađenom skupu instrumenata i usaglašenim procedurama.
Prijedlog EK-a sadrži niz mjera i postupaka za rješavanje bankovnih kriza, a ključni elementi su prevencija i rana intervencija.
Finansijski stres
Nadležna tijela u državama članicama za rješavanje bankarskih kriza imale bi ovlasti zatražiti od banaka da izrade planove za oporavak i restrukturiranje u slučajevima da se suoče s finansijskim stresom.
Nadležne vlasti imale bi pravo intervenirati u ranoj fazi, prije nego što nivo kapitala klizne ispod zakonom propisane minimalne razine.
Te ovlasti uključuju mogućnost raspuštanja uprave banke i imenovanje posebnog upravitelja i prije stečaja, pravo na sazivanje vanredne skupštine dioničara kako bi se usvojile hitne reforme te postavljanje zahtjeva banci da, u saradnji s vjerovnicima, sastavi plan za restrukturiranje duga.
Prema prijedlogu EK-a, svaka zemlja članica trebat će, također, uspostaviti fond u koji će banke i investicijski fondovi uplaćivati naknade ovisno o obavezama i profilu rizika.
Ti fondovi finansirali bi kontrolirano “gašenje” posrnulih banaka.
Svaki fond bio bi nadležan za banke na svom teritoriju, dok bi se za one koje posluju u više država dogovorili aranžmani između nadležnih tijela u tim državama.
‘Posmrtna pripomoć’
Banke bi u fondove uplaćivale godišnje do jedan posto iznosa novčanih depozita za koje garantira država.
Naprimjer, ako države garantiraju za depozite do 100.000 eura u desetogodišnjem razdoblju, to bi značilo da bi fondovi u zemljama eurozone nakon 10 godina raspolagali s blizu 70 milijardi eura.
To bi bila neka vrsta “posmrtne pripomoći”, kojom bi banke unaprijed uplaćivale za pokriće “troškova pogreba”, odnosno bankrota.
Evropska komisija ističe da se fondovi mogu koristititi isključivo za restrukturiranje ili za urednu provedbu stečaja insolventnih banaka, a nikako za spašavanje ili pomoć bankama, na temelju čega bi one potom stjecale neopravdanu prednost u odnosu na konkurenciju.
To je posebno važno da bi se bankama onemogućilo neodgovorno baratanje tuđim novcem, utemeljeno na pouzdanoj pretpostavci da će u slučaju problema u pomoć priskočiti država.
Fond za kontrolirano gašenje
Ti bi fondovi mogli posuđivati novac jedni drugima, posebno u slučajevima uredne provedbe stečaja banaka koje posluju u više zemalja.
To bi ujedno bio prvi korak prema uspostavi jedinstvenog evropskog fonda za kontrolirano gašenje posrnulih banaka.
Pri tom, fondovi u svim zemljama EU-a raspolagali bi identičnim skupom instrumenata i usaglašenim procedurama za upravljanje stečajem posrnulih banaka.
Instrumenti uključuju pravo na ograničavanje prava dioničara i vjerovnika, budući da bi prioritet imala zaštita finansijske stabilnosti, vlasnika računa i poreznih obveznika.
Dioničari i vjerovnici mogli bi biti prisiljeni na gubitak udjela, odnosno otpis potraživanja za potrebe dokapitalizacije banaka, čime bi se suzbijala dosadašnja praksa dokapitalizacije novcem poreznih obveznika.
Izvor: Agencije