Ozalu ‘presudio’ sastanak s liderom PKK-a

Državni odbor supervizora zaključio je da je smrt predsjednika Turguta Ozala sumnjiva i da treba izvršiti obdukciju (Anadolija)
Državni odbor supervizora zaključio je da je smrt predsjednika Turguta Ozala sumnjiva i da treba izvršiti obdukciju (Anadolija)

Piše: Enver Ibrahimkadić

Turska je i dalje u šoku nakon što je prije dva dana Državni odbor supervizora (DDK) objavio svoj detaljni izvještaj u vezi iznenadne smrti tadašnjeg predsjednika Turguta Ozala 1993. i iznio lanac skandala koji ovu smrt čine sumnjivom i potvrđuju osnovanost mnogobrojnih špekulacija proteklih bezmalo dvadeset godina.

U petak je dnevnik Takvim objavio intervju s Ozalovim bliskim suradnikom i šefom njegovog kabineta Feyzijem Išbašaranom, koji je iznio stav da se iza smrti krije mračna organizacija ‘duboke države’.

Ozal je umro 17. aprila 1993. godine od, kako je u vrijeme njegove smrti zvanično rečeno, posljedica srčanog udara.

“Cijeli slučaj se odvio u dva čina. Prvo se treba osvrnuti na 1988. godinu kada se desio neuspjeli atentat na tadašnjeg premijera Turguta Ozala. Tada mu je prvi put rečeno: ‘Stani!’”, kazao je Išbašaran kao odgovor na novinarsku konstataciju da je “glede izvještaja DDK-a” Ozal ubijen i pitanje “Šta vi mi mislite o tome?”.

U objašnjenju ko bi to i zašto zaustavljao predsjednika Vlade, Išbašaran je naveo Ozalovu namjeru da obustavi subvenciju štampi, o čemu je otvoreno izvijestio medijske patrone.

Ozal je bio svjestan da se Turska ne može razvijati sve dok postoji neriješen problem s Kurdima.

Nakon toga stiže zahtjev za održavanje hitnog sastanka, koji je upriličen na 18. katu Doma armije na Harbiju.

Tu je bio nazočan i poznati ciparski biznismen, kojeg je Sunday Times 1985. godine stavio na 11. mjesto najbogatijih ljudi svijeta i koji je 1988. uz golemu podršku premijera Ozala kupio određene medijske kuće u Turskoj.

“Svi su uzmicali pred njim, jer je bio poput vjetra. U medijima je vrtoglavo napredovao”, kaže Išbašaran i dodaje da je tom prilikom izgovorio neprimjereno oštre riječi: “Taj je medijski patron, koji je poslije pobjegao iz zemlje, udario rukom o sto i rekao: ‘Ko si ti da se usuđuješ ukinuti subvencije!’ Zavladala je ledena atmosfera. Medijski patron je ružio predsjednika vlade! Ozal se držao hladnokrvnim. Razbješnjeli je medijski div skočio na noge, zaputio se prema vratima, a onda se, kada je bio na izlazu, vratio i zaprijetio premijeru: ‘Za ovo ćeš odgovarati!’”

Navodeći kako je postojala otvorena prijetnja, Išbašaran je potvrdno odgovorio na pitanje da li se iza atentata krije medijski patron koji je, nakon što su razotkrili slučaj, zajedno sa svojim suradnicima pobjegao iz zemlje.

Sastanak s Ocalanom

Od neuspjelog atentata do smrti predsjednika Ozala proteklo je pet godina, koje su, prema riječima Išbašarana, protekle u svakodnevnim prijetnjama. Samo se jedna pokazala ispravnom.

Bliski se Ozalov suradnik prisjeća i detalja kada je jednoga dana predsjedničku palaču otvorio za narod, i učestvovao u pikniku priređenom u dvorištu palače. 


Ocalan je uhapšen 1999. [AFP/Getty]

Ta je fotografija, kako kaže Išbašaran, na noge podigla Generalni štab na čijem se čelu tada nalazio general Dogan Gureš. “Šta to vi radite?!”, povikao je, navodno general, a potom zaprijetio: “Ja sam gardijski puk i tamo niko ne može ući bez moga dopuštenja!”

Prema Ustavu Republike Turske predsjednik države ujedno i glavni zapovjednik oružanih snaga.

Na jednoj su strani bili medijski patroni, na drugoj generali, no izvor cijelog problema je, prema riječima Išbašarana, na drugom mjestu:

“Predsjednik Ozal i general Ešref Bitlis su bili prijatelji još od djetinjstva. Međusobno su se voljeli i vjerovali jedan drugome. Obojica su se zalagali za rješenje kurdskog problema i gašenje PKK. I jedan i drugi su se mnogo puta sastajali s [Abdulahom] Ocalanom [liderom Radničke partije Kurdistana] u sjevernom Iraku. Ubijedili su Ocala. Oružje trebalo utihnuti, ali smrt ih je preduhitrila”, kazao je bivši šef kabineta predsjednika države.

On je otkrio da je predsjednik prelazio državnu granicu pod izgovorom da se sastaje s Barzanijem i Talabanijem, liderima iračkih Kurda. No, tamo se sastajao s Ocalanom.

Ozal je bio svjestan da se Turska ne može razvijati sve dok postoji neriješen problem s Kurdima. Riskirao je; odnosno riskirao je i on i general Bitlis.

Tada je, kaže Išbašaran, Ocalan predsjedniku Ozalu dao listu od 70 ljudi. Dogovoreno je da se svi oni pošalju u Europu, u skandinavske zemlje i da se ne vraćaju najmanje 10 godina. Ocalan je, navodno, tražio Norvešku. Ostali su se nečujno trebali spustiti s brda i vratiti se u svoja sela. Postignut je dogovor oko svih detalja, ali to se nikada nije realiziralo.

Takav plan je stajao života i jednog i drugog. Prvo je ubijen general Ešref Bitlis, a onda i Ozal.

Kurdsko je pitanje nastavljeno po starom. “Od 1993. do danas se proljeva krv…”, kazao je Išbašaran, naglašavajući da iza atentatā stoji vojni vrh potpomognut i iznutra i izvana: “Načinili su planove koji ni samome šejtanu ne bi pali na pamet. I… uspjeli su u tome. Kurdsko se pitanje nije riješilo i pobijedili su oni što govore: ‘Neka krv teče!’”

Ubistvo publiciste

General Ešref Bitlis o kome govori Išbašaran poginuo je 17. 02. 1993. godine u avionskoj nesreći vojnog aviona.

No, u svome intervjuu Feyzi Išbašaran kazao je kako je jedan dio oficira znalo da će se avion srušiti.

Pukovnik Kazim Ćillioglu je trebao putovati istim avionom, ali je u posljednjem trenutku odustao.

“I on je znao za plan. Kasnije su i njega ubili. Nije se uspio spasiti”, kaže Išbašaran pričajući o pukovniku koji je trećeg februara 1994. godine pronađen mrtav u svom vojnom stanu.

Ranije ove sedmice, DKK je u svom izvještaju zaključio da je smrt predsjednika Ozala “sumnjiva”, te da “nepoznanice vezane za njegovu smrt do danas nisu odgonetnute”.

Pišući o pokretanju sudskog postupka o smrti pukovnika, koja se doskora bila obrazlagana samoubojstvom, dnevnik Zaman početkom ovoga mjeseca objavio je vijest kako se sudskim vještačenjem ustanovilo da smrt pukovnika nije uslijedila pucnjem iz pištolja koji se prethodno navodio kao oružje kojim je pukovnik navodno počinio samoubojstvo.

Išbašaran tvrdi da razlog Ozalove smrti leži u tome što je želio riješiti kurdsko pitanje.

“Vidite, dokumenti koji su nama, državi bili nedostupni bili su u rukama Ugura Mumcua”, nastavio je Išbašaran.

Turski publicist Mumcu je 24. januara 1993. godine ubijen aktiviranjem eksplozivne naprave postavljene ispod automobila.

Mumcu je radio na knjizi “Kurdski dosje”, koju je, nedovršenu, posthumno objavila njegova porodica.

Nastupio je s tezom da je PKK produkt Turske obavještajne službe (MIT), da je Abdullah Ocalan samo agent MIT-a.

Prema riječima njegovog brata Ceyhana, ubijen je zbog toga što je ušao u trag zakulisnim radnjama oko PKK i njenim izvorima finansiranja.

Išbašaran je stanovao blizu Mumcua i često su se sastajali, a Ozal je znao za to.

“Dokumente koje je Ugur objavljivao redovito su nas dovodili u tešku poziciju … Gospodin Ugur je bio veoma utjecajan. Kad god bismo se obratili MIT-u za provjeru ispravno nekog dokumeta kojim je on raspolagao, redovito smo dobijali potvrdan odgovor.”

Išbašaran je želio organizirati susret Ozala i Mumcua, ali Mumcua je smrt sprječila.

“Kada se desila eksplozija, ja sam bio prvi koji se našao na licu mjesta. Prizor je bio stravičan”, sjeća se Išbašaran.

“Odmah sam otišao u predsjedničku palaču. Ispričao sam šta se desilo. Zaplakao je. ‘Jao! Opet sam ja na meti. Plan je pokrenut. Ove više niko ne može zaustaviti’, rekao je.”

Ranije ove sedmice, DKK je u svom izvještaju zaključio da je smrt predsjednika Ozala “sumnjiva”, te da “nepoznanice vezane za njegovu smrt do danas nisu odgonetnute”.

DKK je naglasio nužnost otvaranja mezara i provođenja obdukcije.

U izvještaju se navodi: “Iz straha od odgovornosti nije se uzelo učešće u određenim saznanjima do kojih se došlo. Državni organi nisu zauzeli stav koji su morali zauzeti.”

Izvor: Al Jazeera

 


Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO