Svijet|Turska

Turska: Sumnjiva smrt predsjednika Ozala

Neizvršavanje identifikacije dokaza je ravno 'pomračenju razuma', navodi DKK (Anadolija)
Published On 13 Jun 2012
|
Ažurirano: 
23 Nov 2016
01:39 AM (GMT+2)

Piše: Enver Ibrahimkadić

Turski Državni odbor supervizora (DDK) upotpunio je svoj izvještaj u vezi smrti Turguta Ozala, osmog predsjednika države.

U izvještaju sačinjenom na 625 stranice navodi se kako je smrt predsjednika Ozala “sumnjiva”, te da “nepoznanice vezane za njegovu smrt do danas nisu odgonetnute”.

DKK naglašava nužnost otvaranja mezara i provođenja obdukcije.

Ozal je umro 17. aprila 1993. godine od, kako je u vrijeme njegove smrti zvanično rečeno, posljedica srčanog udara.

U izvještaju, koji je odjeknuo na naslovnicama turskih medija u poslijepodnevnih satima u srijedu, stoji i sljedeće zapažanje: “Iz straha od odgovornosti nije se uzelo učešće u određenim saznanjima do kojih se došlo. Državni organi nisu zauzeli stav koji su morali zauzeti.”

Brojni propusti

DKK je državna institucija ustanovljena 1981. godine, čijih devet članova postavlja predsjednik države i koja posjeduje ovlasti nadgledanja i kontroliranja skoro svih subjekata javnoga života, izuzev Turskih oružanih snaga i sudstva.

Da bi stavio tačku na sve učestalija špekuliranja, tadašnji predsjednik Abdullah Gul prvog oktobra 2010. godine naložio je DKK-u da ispita slučaj Ozalove smrti.

U izvještaju se navodi kako se nije uspjelo doći do potpune liste personala univerzitetske bolnice Hacettepe, koji su bili na dužnosti kada je dopremljen predsjednik Ozal.

Kada se tražila izjava onih za koje je ustanovljeno da su bili uključeni u slučaj, oni su “zbog straha da bi sami ili neko drugi mogli snositi odgovornost, pod izgovorom da se ‘ne sjećaju’ ili ‘ne mogu sjetiti’ bivali suzdržani u iznošenju određenih saznanja”. 
 
Štaviše, ističe se kako su pomenute osobe upućivali na uposlenike iz tog perioda, čije izjave nije bilo moguće uzeti, budući da nisu bili među živima.
 
Jedna od kritika navedenih u izvještaju odnosi se i na generala armije Aslana Gunera, koji se u to vrijeme nalazio na funkciji glavnog ađutanta predsjednika države. 
 
Ističe se kako je knjiga službenih izvješća – u koju se upisuju službene i privatne dnevne aktivnosti predsjednika države, a koju je vodio general Guner – bila neuredna:
 
“Nisu uočene nikakve zabilješke, niti konstatacije koje se odnose na period od jutra onoga dana kada je predsjednik preminuo do trenutka kada je predsjedniku pozlilo.”
 
Izostanak obdukcije
 
Jedna od tačaka koje se kritiziraju u izvještaju DDK-a jeste i hrana predsjednika Ozala: “Ustanovljeno je da nije bio uspostavljen sistem kontrole hrane i da nisu uzimani uzorci pripremljenih jela.”
 
DKK se osvrće na medicinske manjkavosti u predsjedničkoj palači u vrijeme kada je predsjedniku pozlilo. 
 
Kritike su upućene i na nepostojanje bilo kakve interne regulative koja se odnosi na ono što treba uraditi kada predsjedniku pozli. 
 
Državni se odbor supervizora pozabavio i tvrdnjom da se “u trenutku kada je Ozalu pozlilo liječnik nije nalazio u predsjedničkoj palači”.
 
Iz izvještaja se razumije da nije postojala osoba zadužena za zdravlje predsjednika, te da medicinsko osoblje nije imao obavezu raditi preko vikenda.
 
Odbor je ustanovio da su proturječnosti puni svi navodi koji se odnose na ono što je predsjednik Ozal radio u trenutku kada mu je pozlilo, kada je pozvan liječnik, kada su stigla kola hitne pomoći i kada je predsjednik primljen u bolnicu. 
 
Odbor je došao do saznanja da po dolasku u bolnicu nisu načinjene dovoljne hitne intervencije.
 
U izvještaju se navodi kako je Semra Ozal, supruga predsjednika Ozala, opovrgla tvrdnje kompetentnog personala bolnice da “nakon smrti nije načinjena obdukcija jer se tome porodica protivila” i da je izostatak obdukcije “u pravom smislu riječi pomračenje razuma”.
 
Odbor je istražio i tvrdnje kako se Ozal otrovao limunadom koju je popio na izložbi izvjesnog bugarskog umjetnika, koju je posjetio prije smrti. 
 
U izvješaju se navodi kako se došlo do snimaka sa te izložbe, te da je ustanovljeno da predsjednik nije pio limunadu, već sok od narandže, koji su pili i konobari.

Alaattin Firat, bliski suradnik Ozala i svojevremeno pomoćnik predsjednika Ozalove “Otadžbinske stranke”, kazao je za državnu televiziju TRT da se slaže s tvrdnjama o “sumnjivoj smrti”.

Firat je rekao da sumnju povećava mnoštvo zagonetnih detalja, kao što su odsustvo liječnika u trenutku kada je predsjednik osjetio da se ne osjeća dobro i nedolazak ekipe za hitnu zdravstvenu intervenciju.

Krupne inicijative

“Smrt predsjednika Ozala je sumjiva, jer je u tom periodu realizirao i najavljivao realizaciju krupnih inicijativa. Tu svakako treba istaći činjenicu da je PKK (Kurdska radnička partija) primorao na proglašenje prekida vatre”, kazao je Firat.

“Načinio je i radikalne korake u cilju rješenja kurdskog pitanja. S druge strane je, pak, imao namjeru vratiti se u aktivnu politiku. Uz sve to, poduzeo je i konkretne korake za ujedinjenje zemalja turskog govornog područja i formiranje jake Unije turskih zemalja. Tim inicijativama su se protivili određeni krugovi kako unutar Turske, tako i krugovi izvan turskih granica. Smrt Turguta Ozala je sumnjiva i nju treba istražiti”, zaključio je Firat. 

Bivši ministar i bliski suradnik predsjednika Ozala Ekrem Pakdemirli kaže: “Postoji jedna grupa, koju ne smijem identificirati… To je grupa političara, civila i vojnika koji čine ‘duboku državu’… Bojim se da iza cijelog slučaja stoje upravo oni.”

“Ako se ustanovi da je Ozal ubijen, doći će do nereda u zemlji”, kazao je Pakdemirli i dodao kako, bez obzira na sve, treba rasvijetliti slučaj.

Izvor: Al Jazeera