Interes nagnao Zapad da oprosti Lukašenku

Bjelorusija, kojom vlada Aleksandar Lukašenko, veliko je prodajno tržište (AP)

Brzi povratak zapadnih diplomata, koje su brojne evropske zemlje povukle iz Minska krajem marta i početkom aprila zbog redovne eksplozije “evrokampanje” za “ljudska prava” u Bjelorusiji, nagovještava ozbiljnije i dugoročnije planove Zapada za ovu bivšu sovjetsku republiku, čija ekonomsko-geografska uloga raste. 

Ambasadori Švedske, Poljske, Litvanije, Češke i Estonije vratili su se ovih dana u Minsk, a u prvoj dekadi maja prključiće im se kolege iz Njemačke, Bugarske, Belgije i Danske. 

Izgradnja gasovoda

Odustvo imalo utjecajnije “narandžaste” opozicije u Bjelorusiji i stabilne unutarpolitičke pozicije rukovodstva sa predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom na čelu, ne dozvoljavaju bilo kakvu destabilizaciju te zemlje, što je potvrdio i izostanak bilo kakvih “prozapadnih” ekscesa zbog povlačenje ambasadora, komentariše ruski politikolog Igor Vojtenko. 

Sa druge strane raste ekonomsko-geografska uloga Bjelorusije.

Dovoljno je reći da su se brojni zvaničnici i poslovne strukture svih baltičkih zemalja nedavno usprotivili pooštravanju “antilukašenkovskih “sankcija Evropske unije, što je razumljivo, imajući u vidu da najmanje trećinu tranzitnih prihoda tih zemalja obezbjeđuje transport bjeloruske robe. 

Bjelorusija je, osim toga, veliko prodajno tržište sve većeg asortimana robe iz Poljske i baltičkih zemalja, ali i isporučilac relativno jeftine struje u bivši sovjetski Pribaltik. 

Poljska predlaže da se preko njene teritorije produži gasovod Rusija-Bjelorusija-Litvanija-Kalinjingradska oblast.

Poljska, Njemačka i Češka se sve aktivnije zalažu za izgradnju gasovoda Jamal-Bjelorusija-Evropa-2, koji će pored postojećeg cjevovoda Jamal-Belorusija-Evropa obezbijediti najkraći put za transport ruskog prirodnog gasa u EU. 

Preko Bjelorusije prolazi i međunarodna tranzitno-kontejnerska maršruta Zakavkazje-Turska-Balkan-Ukrajina-Belorusija-Baltik.

Evropska komisija podržava projekte transevropskih plovnih arterija preko Bjelorusije (Zapadni Bug-Visla-Odra, Zapadna Dvina-Dnjepar).

Sve ove okolnosti, prirodno utječu na dugoročne planove EU prema Bjelorusiji, ali je kudikamo važnije da EU u okviru poznatog programa “Istočno partnerstvo”, planira uvođenje režima slobodne trgovine sa zemaljama zapadne regije ZND (Zajednice Nezavisnih Država) i Zakavkazja. 

Po tom pitanju postoji važna strateška “caka” – uključivanje Bjelorusije u takvu trgovinsku zonu faktički će je “izbaciti” iz Carinske unije i zone slobodne trgovine sa Rusijom i Kazahstanom.

S obzirom na to da propisi Carinske unije ne dozvoljavaju učešće njenih članica u drugim sličnim blokovima, postoji rizik ako ne od raspada, onda bar od pojave problema u tom savezu. 

U isto vrijeme, Rusija periodično ograničava prodaju na primjer bjeloruskih mlječnih i mesnih proizvoda.

Okosnica izvoza

Zato njihov izvoz raste u Poljsku i Slovačku, baltičke zemlje i Zakavkazje, Ukrajinu i Moldaviju.

Ovi proizvodi su jedna od okosnica bjeloruskog izvoza, a bez ograničenja u pomenute zemlje izvoze se i drugi proizvodi – naftni derivati, hemijska đubriva, namještaj, tekstil.

Minsk je svakako svjestan da takva trgovinska politika zemlja EU i “Istočnog partnerstva” vodi ka odvajanju Bjelorusije od Carinske unije, i paralelno ka uključenju u trgovinsko-ekonomski prostor EU. 

Brojni međusobno uslovljeni faktori primoravaju Zapad da nastavi razvoj saradnje sa Bjelorusijom, zaključuje Vojtenko.

Izvor: Agencije


Reklama