Priču o Aušvicu ispričalo 3.500 lutaka

Lutkarska predstava sa 3.500 malenih lutaka o koncentracionom logoru Aušvic, izvedena nedavno u poljskom gradu Krakovu, izaziva veliko interesiranje publike.

Predstava “Kamp” o ozloglašenom simbolu genocida, koji su nacisti počinili nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, nije nalik nijednoj drugoj predstavi izvedenoj u Poljskoj.

Umjesto glumaca, holandska dramaturginja Paulina Kalker priču je ispričala pomoću malih lutaka.

Na ideju je, kaže, došla prije sedam godina, u čast svog djeda Jevreja, koji je nestao u Aušvicu 1943. godine.

“Upotrebom lutaka na ovaj način možete postaviti na scenu stotinu likova i pokazati velike događaje, a mi smo željeli pokazati Aušvic kao veliku mašinu za ubijanje”, rekla je za AFP.

Ova jedinstvena predstava, s novim pogledom na Aušvic, izaziva veliki interes javnosti.

Istina na vidjelu

U tami pozorišta malena kamera snima lutke i onda ih projektira na veliko platno dok publika nijemo gleda.

“Bez upotrebe riječi istina izlazi na vidjelo i tišina je više nego značajna”, kaže direktor pozorišta “Laznia” Bartoš Sidlovski.

Užas dostiže vrhunac scenom kada lutke simuliraju paljenje tijela u ozloglašenim krematorijima Aušvica, gdje je stradalo više od milion Jevreja.

Svi likovi, koje čini 3.500 lutaka, napravljeni su rukom – tijela od žice ‘odjevena’ su u prugastu tkaninu; glave su od ručno valjanih komadića gline – svaka od njih je jedinstvena.

“Sve je užasavajuće. Lutke su toliko realne da sam se naježio”, rekao je jedan od gledalaca.

Kada se spusti zavjesa, publika se polako vraća u realnost.

U djedovu čast

Kalker (41) nikad nije upoznala svog djeda Jevreja, koji je umro u Aušvicu 1. oktobra 1943. godine.

“Bila sam znatiželjna ko je bio moj djed. Htjela sam biti s njim”, kaže ona.

Tako je njena pozorišna družina “Hotel Modern” napravila minijaturnu  predstavu “Kamp”.

Bez upotrebe riječi istina izlazi na vidjelo i tišina je više nego značajna.

Budući da su svi likovi, koje čini 3.500 lutaka, napravljeni rukom – tijela od žice “odjevena” u prugastu tkaninu; glave od ručno valjanih komadića gline – svaka od njih je jedinstvena kada se projicira na zaslonu.

“Možete vidjeti da je svako lice, čak i u svojoj apstraktnoj formi – ponekad samo dvije rupe za oči i narezana linija za usta – zapravo sasvim drugačije. Ljudi smatraju da je vrlo realno”, rekao je Herman Helle, vizuelni umjetnik, koji je angažirao deset holandskih umjetnika za izradu lutaka. 

Holandska trupa, koju čine tri glumca i tri tehničara, izvodila je ovu predstavu na pet kontinenata.

Izvor: Agencije