Belgija se sve teže bori protiv krize
Iz mjeseca u mjesec u Belgiji raste broj kompanija koje su zbog bankrota prisiljene zatvoriti svoja vrata.
Prema mišljenju mnogih, ovaj trend je znak da se i Belgija sve teže bori sa ekonomskom krizom, iako spada među one zemlje Evropske unije (EU) koje se još dobro drže.
Koji su glavni razlozi za sve više bankrota, istražila je reporterka Al Jazeere Katarina Drlja.
Sa 29 godina Odette Mwika je odlučila ispuniti životni san: “Od djetinjstva sam sanjala da ću imati salon. I moja mama ga ima u Africi. Prije devet godina, kada mi je bilo 20, znala sam da ću ga otvoriti.”
Ali, realnost je bila nešto posve drugo. Nakon uloženih 6.000 eura i dvije godine pokušaja, morala je zatvoriti vrata svojih snova: “Osjećala sam se kao gubitnik, kao da ništa što učinim nije dobro. Potrošila sam toliko vremena. Za nekoga je 6.000 eura ništa, ali za mene je to bilo jako puno novca.”
Na koljenima
S ovakvim se slučajevima u agenciji koja se bavi posrnulim kompanijama susreću više od 1.000 puta godišnje. I očekuju da će se broj bankrota samo još povećavati.
“Osobito sada kada se zatvaraju velike kompanije, poput Forda, sa sjedištem u Belgiji. To će utjecati na 10.000 radnih mjesta, a i jako puno malih kompanija zavisi od potrošača i njihovog novca ili o ovakvim tvornicama”, navodi Pol Vermoere.
Belgija se, zapravo, dobro odupire ekonomskoj krizi, koja baca na koljena jednu po jednu zemlju članicu EU-a. Ali, povećavanje broja bankrota zabrinjavajući je znak da recesija možda jača.
U augustu su bankrotirale 582 kompanije, samo mjesec dana kasnije taj se broj skoro udvostručio.
“Međutim, ako pogledamo statistiku o nezaposlenima, brojke pokazuju da su oni koji su ostali bez posla zbog bankrota – manjina, jer najčešće je riječ o malim biznisima, gdje je vlasnik ujedno i jedini zaposleni, izvještava Drlja.
Rekord po broju bankrota u jednom mjesecu ipak drži prošlogodišnji septembar, pa zato Jan Denys iz agencije za pomoć nezaposlenima kaže da je stanje još daleko od alarmantnog.
“Generalno je naše tržište rada u boljem stranju nego prije nekoliko godina. Sada smo ponovno u nekakvoj tranziciji. Istina, zaposlenost nam ne raste. Mislim da smo blizu nuli. Ali radna mjesta se zatvaraju i otvaraju. Za sada je to podjednak proces”, ističe on.
Socijalna pomoć
Ali istina je i da je za pojedince poput Odette Mwika puno teže ponovno stati na noge.
“Mislim da su oni u nepovoljnijem položaju, pošto moraju otplatiti dugove, jer su bili nezavisni. Nisu bili zaposlenici, pa nemaju toliko socijalnih prava”, veli Denys.
Ipak, njoj Belgija svaki mjesec uplaćuje po hiljadu eura socijalne pomoći, a nedavno je upisala i školu za medicinske sestre.
“Gdje god odete možete kupiti svoje proizvode i sami obojiti kosu. Sada sve ide u smjeru botoxa i sličnih zahvata. To bih željela naučiti”, naglašava Odette Mwika.
Od svojih snova ne odustaje. Recesija je razlog za bankrot, prema procjeni Pola Vermoerea, u nekih 20 posto slučajeva. Za ostale je krivo neznanje ili loš poslovni plan.
A ona je, kaže, u svom porazu naučila puno za novi početak.
Izvor: Al Jazeera