Scene iz opkoljenog sirijskog grada

Piše: Sebastiano Tomada Piccolomini

HALEP – Ušao sam u Siriju iz Turske 22. septembra s namjerom da odmah odem u Halep, gdje se vode bitke za kontrolu nad ključnim finansijskim centrom.

Moj plan je bio da snimam područje opkoljenog grada koje je pod kontrolom Slobodne sirijske vojske, te prve borbene linije.
Dok sam se vozio od granice prema selima, znakovi konflikta postajali su očigledniji.

Dva dezertera iz sirijske vojske, sada pobunjenički aktivisti, bili su moji kontakti. U naredne dvije sedmice živjet ću s njima, a oni će biti moji vodiči.

Jecaji ranjene djece

Dok sam ulazio u grad odjekivale su eksplozije, a dim sa krovova kuljao je prema nebu.

Iznenadilo me to što se svakodnevni život, ipak, odvijao između granatiranja.

Sirijci koji su odlučili ostati u gradu odabrali su život straha i tuge, jer njihove porodice, prijatelji i susjedi ginu tokom vojne kampanje predsjednika Bashara al-Assada za ponovno osvajanje Halepa.

“Šta biste htjeli da mi uradimo? Da napustimo svoje domove i da pobjegnemo u Tursku? Radije bih živio u svojoj kući, nego u teškim uslovima kao izbjeglica”, kaže mi Ahmed, 30-godišnji vlasnik prodavnice u naselju Sai al-Dowle, dok se krećem prema borbenom položaju Slobodne sirijske vojske.

Ušao sam u Dar al-Chifu, jednu od rijetkih halepskih bolnica koje nisu srušene. Podovi su joj bili prekriveni lokvama krvi.
Ova medicinska ustanova prima 20 do 30 ranjenih dnevno. U njoj su prevladavali očaj i strah. Odjevni predmeti uprljani krvlju, hrpe ljudskih udova i smeća bile su razbacane po podu.

Okruživali su nas jecaji ranjene djece. Prizor mrtve i ranjene djece je surova realnost svakodnevnog života stanovnika Halepa.

Jedan ljekar mi je kazao da sirijska Vlada namjerno cilja na civile. Želi prestrašiti narod Halepa da ne podržava Slobodnu sirijsku vojsku.

Hodajući među ruševinama opkoljenog grada, provukao sam se kroz rupu u jednoj zgradi. Na drugoj strani grupa vojnika Slobodne sirijske vojske spremala se za bitku.

Surova svakodnevnica

Granata velikog kalibra pala je u ugao zgrade. Mladi borac mi je prišao

“Dobrodošao, dobrodošao, ne boj se. Sada ćemo se boriti. Borimo se za porodice i prijatelje, borimo se jer ne možemo raditi ništa drugo osim da se borimo”, rekao je.

Dok smo se penjali uz stepenice čuo sam kako vojnici repetiraju puške i osjetio miris baruta.

U naselju Tariq al-Bab prodavnice su bile otvorene, djeca su se igrala, a dnevni život se nastavljao uprkos zujanju helikoptera i borbenih aviona.

Dok se borba za drugi najveći sirijski grad nastavlja između Slobodne sirijske vojske i snaga lojalnih Assadu, Sirijci uhvaćeni između dvije vatre revolucije ne naziru kraj.

Izvor: Al Jazeera