Ko može ujediniti Libiju nakon Gaddafija

Mustafa Abdel Jalil ima težak zadatak pred sobom u Libiji (Reuters)

Jedan od pobunjenika, Husam Najjair, u razgovoru za Reuters kazao je kako ga od sukoba s Gaddafiju lojalnim ljudima, više brine mogućnost da se pobunjenici okrenu jedni protiv drugih.

“Prvo što će moja brigada uraditi jeste da će postaviti kontrolne tačke i razoružati svakoga, uključujući i druge pobunjeničke skupine, jer u suprotnom bit će to krvoproliće”, kaže Najjair. “Sve pobunjeničke skupine željet će preuzeti kontrolu nad Tripolijem. Red će trebati uvesti”, kazao je. 
Narod Libije muči pitanje – postoji li iko ko može preuzeti vodstvo nad tom zemljom?

Odgovor je u ovom trenutku negativan. “Ne postoji pobunjenički vođa kojeg svi poštuju. To je problem”, komentirao je za Reuters Kamran Bokhari, direktor Stratforovog sektora za Bliski istok.

Nema zapovjednog lanca

Stratfor je privatna obavještajna kompanija koja objavljuje dnevne obavještajne izvještaje. Kamran ističe kako pobunjenici nemaju odgovarajući lanac zapovijedanja. Opterećeni su, kaže, i frakcionaštvom te etničkim i plemenskim podjelama. Uostalom, o sebi ne govore kao o libijskim pobunjenicima, već kao o pobunjeniku iz ovog ili onog plemena.

Nagovještaj onoga što bi se moglo dogoditi kada se svrgne Gaddafi mogao se vidjeti 28. jula, kada je, i dalje neobjašnjeno, ubijen vojni zapovjednik pobunjenika Abdel Fattah Younes, bivši Gaddafijev sigurnosni dužnosnik. I to nakon što su ga “njegovi” ljudi odveli u pritvor na ispitivanje. Ubistvo je pojačalo strahove da je Prijelazno nacionalno vijeće preslabo i prekrhko da bi zaustavilo krvoproliće koje bi se moglo dogoditi dođe li do sukoba različitih pobunjeničkih frakcija u borbi za vlast.

Pobunjenici su zasada organizirani u Prijelazno vijeće kojeg čine različite skupine pobunjenika sa sjedištem u istočnom gradu Bengaziju. Članove čine bivši vladini ministri, ali i dugogodišnji Gaddafijevi oponenti sa širokim rasponom pogleda na to kako bi “nova Libija” trebala izgledati. Među njima su arapski nacionalisti, islamisti, sekularisti, socijalisti i biznismeni. 

Najistaknutiji vođa pobunjenika je Mustafa Abdul Jalil, bivši ministar pravde koji se u depešama puštenima putem WikiLeaksa opisuje kao “pravedni tehnokrat”.

Hvalili su ga iz Human Rights Watcha za njegov rad na reformi libijskog Kaznenog zakona. Abdul Jalil je na mjesto ministra pravde podnio ostavku u februaru, nakon što se u borbi protiv demonstranata počelo koristiti nasilje. No, njega će, poput ostalih bivših članova Gaddafijeve vlade dio pobunjenika uvijek gledati sa sumnjom smatrajući kako na čelo zemlje treba dovesti neka nova lica.

“Premijer pobunjeničke vlade u sjeni”, Mahmoud Jibril, bivši je Gaddafijev dužnosnik za razvoj koji ima široku listu stranih kontakata te je trenutno u ulozi pobunjeničkog izaslanika. 

Ali Tarhouni još je jedan od istaknutijih pobunjenika. Inače višegodišnji Gaddafijev oponent, akademski obrazovan, koji je bio u političkom egzilu u Americi, a u Libiju se vratio kako bi za pobunjenike preuzeo kontrolu nad proizvodnjom nafte te ekonomskim i financijskim pitanjima. 

Lekcije iz Iraka

Upravo tenzije između Gaddafijevih dugogodišnjih protivnika te bivših članova njegove vlade mogli bi potkopati napore da se odabere djelotvorno vodstvo zemlje. Nadalje, prevagnu li tvrdolinijaši, Libiji bi se mogao dogoditi isti scenarij koji se dogodio nakon američke invazije kojom je srušen režim Saddama Husseina 2003. godine, kada se otvorio prostor za radikalne protuameričke opcije. 

Neki insistiraju na tome da se prevaziđe animozitet između starih i novih Gaddafijevih protivnika s ciljem što ranijeg revitaliziranja naftne industrije, a na tom mjestu vide bivšeg dužnosnika iz Gaddafijeve vlade koji je u izbjeglištvu – Shokrija Ghanema. Radi se o bivšem premijeru kojem se pripisuje liberalizacije libijske ekonomije te ubrzavanje otvaranja zemlje globalnim naftnim investicijama.

Borba za vlast bit će teška i iz još nekih razloga.

Primjerice, sve veći broj boraca u Zapadnim planinama nose dugu, gustu bradu, zaštitni znak islamista te vjerojatno odbacuju svaku mogućnost povezanosti Zapada s novom Libijom, dok drugi vape za stranim investicijama.

Do sukoba bi moglo doći i zato što pobunjenici iz Zapadnih planina i oni iz Misrate sebi pripisuju najveće zasluge u borbi protiv Gaddafijeva režima jer su se najviše borili, dok su se oni u Benghaziju uglavnom bavili administracijom. Također, pobunjenici u Benghaziju se opisuju kao autsajderi koji su često kasnili s isporukama oružja i ostalim potrepštinama za svoje suborce. 

Svakako, preuzimanje vlasti u Tripoliju bit će vrlo kompleksno i teško, i tek nam preostaje vidjeti jesu li Libijci zakoračili u bolju ili daleko goru budućnost.

Izvor: Agencije


Reklama