Biografija Martina Luthera Kinga

Spomenik Martinu Lutheru Kingu mlađem u centru Washingtona otkrio je predsjednik SAD-a Barack Obama.

Na Nacionalnom šetalištu nalaze se spomenici najznačajnijim predsjednicima SAD-a, kao i obilježja posvećena američkim ratovima.

Statua Kinga, visoka devet metara, predstavlja centralni dio memorijala.

U granitni zid lijevo i desno od statue uklesani su citati iz njegovih govora i tekstova.

Nenasilni otpor

King je rođen 15. januara 1929. godine u Atlanti, savezna država Georgia.

Pošto je bio sin svećenika, sa pet godina je, nakon posjete Njemačkoj, svom imenu dodao Luther.

Diplomirao je sociologiju i postao doktor filozofije. Imao je četvero djece.

U 25. godini postao je pastor u Montgomeryju, Alabama.

Na Kinga je veliki dojam ostavio susret s porodicom Gandhi u Indiji, kao i Howard Thurman, poznati borac za ljudska prava.

Ovo je formiralo njegov stav da su ljudska prava i nenasilni otpor nit vodilja ka boljem i ljepšem svijetu.

Godine 1957. King i razni drugi aktivisti osnovali su Konferenciju južnjačkog kršćanskog vodstva (SCLC).

Američki predsjednici J. Edgar Hoover, Robert F. Kennedy i Federalni sitražni biro (FBI) prisluškivali su Kingov telefon i vršili ogroman pritisak na njega da raspusti ovo udruženje, pod izgovorom da ga komunisti koriste za infiltraciju u SAD-u.

Pravo glasa, radnička prava, nepostojanje rasne segregacije bile su oblasti u području djelovanja SCLC-a te su neki dijelovi ovoga preneseni u zakone koje je izglasao Kongres.

Mnogo demonstracija završilo je u krvi, od napada segregatora i rasista, koji su često bili i guverneri država gdje se demonstriralo.

Svi Kingovi marševi

Najpoznatij detalj iz Kingovog života zasigurno je “Marš na Washington” 1963. godine, gdje je, s drugim predstavnicima pokreta za ljudska prava, došao prosvijetliti već duboko iskvarenu naciju.

Tu je održao famozni govor “I have a dream” (Ja imam san), u kojem je spominjao kako sanja da će se jednog dana u SAD-u zajedno igrati djeca crnaca i bijelaca.

King je propovijedao nenasilno nepokoravanje i građanski neposluh.

Toekom marševa koje je organizirao gađali su ga  i vrijeđali, ali on je ustrajao.

On je, također, sudjelovao u takozvanoj Krvavoj  nedjelji u Selmi, Alabama 1965. godine, kada se policija brutalno obračunala s demonstrantima.

King je, pod pritiskom predsjednika Lyndona B. Johnsona, odlučio odgoditi marš.

Protest je bez njega održan uz nove državne brutalnosti, a King je predvodio obnovljenim demonstracijama.

Poslije toga je ostao u spektru javnosti jer je bio veliki protivnik rata u Vijetnamu te želio finansijsku jednakost cijele države.

Tragična smrt

U oktobru 1964. godine primio je Nobelovu nagradu za mir.

Ubijen je 4. aprila 1968. godine hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu, Tennessee.

Kingovoj sahrani prisustvovalo je preko 300.000 ljudi.

Na njegovoj nadgrobnoj stoje riječi crnačke duhovne pjesme “Free at last” (Napokon slobodan): “Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last” (Napokon slobodan, napokon slobodan, hvala ti, svemoćni Bože, napokon sam slobodan).

Izvor: Al Jazeera