Gaddafi: Moj mali sin Obama želi me ubiti!

Čak sam i u Bengaziju pustinju pretvorio u žitnicu, poručio je Gaddafi (EPA)

Na internetu se pojavila navodna oporuka ubijenog Muammara Gaddafija; zapravo, riječ je pismu koje je svrgnuti libijski vođa napisao u aprilu i predao trojici svojih rođaka. Evo šta piše u Gaddafijevoj oporuci:

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Već 40 godina, ili je možda prošlo i više od toga? Ne sjećam se više – činio sam sve što sam mogao da bih ljudima dao kuće, bolnice, škole… Kad su bili gladni, davao sam im hranu. Čak sam i u Bengaziju pustinju pretvorio u žitnicu. Usprotivio sam se i preživio napade onog kauboja Reagana. Kada je ubio moju usvojenu sirotu kćer, želio je ubiti mene. Umjesto mene, ubio je to siroto dijete. Pomagao sam svojoj braći i sestrama u Africi novčanim potporama za Afričku uniju (AU), činio sam sve što je bilo u mojoj moći da ljudi razumiju koncept demokratije u kojoj narodni odbori upravljaju našom zemljom.

Ali, ni to nije nikada bilo dovoljno – kao što su mi mnogi rekli, čak i ljudi s kućama od deset soba, novim ormarima i namještajem, nisu nikad bili zadovoljni. U svojoj sebičnosti uvijek su željeli više. Pa bi Amerikancima i drugim posjetiteljima pričali da im je potrebna ‘demokratija’ i ‘sloboda’, ni u jednom trenutku shvatajući da pričaju o sistemu u kojem se ljudi kolju, u kojem najveće pseto ždere sve ostale psiće – no, oni su i dalje ostajali ošamućeni i zavedeni s te dvije riječi, ne shvatajući kako u Americi nema besplatnih lijekova, da u ‘slobodi’ i u ‘demokratiji’ nema besplatnih bolnica niti podjele besplatnih stanova. Nema čak ni besplatnog obrazovanja, pa ni besplatne hrane, osim kada ljudi moraju prositi ili stajati u dugim redovima da bi dobili zdjelicu supe. Bez obzira što ja radio, nekima nikada nije bilo dosta, ali drugi, ti drugi su znali da sam ja sin Gamala Abdel Nassera, jedinog istinskog arapskog i muslimanskog vođe kojeg smo imali još od vremena Salahudina, čovjeka koji je za svoj narod uzeo pa mu darovao Suecki kanal. Tako sam i ja za svoj narod uzeo i narodu darovao cijelu Libiju. Nasserovim stopama, koje sam pokušao slijediti kako bi svoj narod sačuvao od kolonijalne dominacije – od lopova koji su nas željeli opljačkati.

Neka se upamti da nikada nisam uludo trošio nacionalno bogatstvo i da sam, poput Salahudina, koji je osvojio Jerusalem na čast islama, za sebe uzeo jako malo.

Danas, ja sam cilj napada najsnažnijeg saveza u vojnoj povijesti. Moj mali afrički sin Obama želi me ubiti kako bi oduzeo slobodu našoj zemlji, kako bi nam ukrao naše besplatne stanove, naše besplatne lijekove, naše besplatno obrazovanje i zamijenio ih američkim lopovlukom koji se naziva ‘kapitalizam’. No, svi mi u trećem svijetu znamo šta ‘kapitalizam’ zapravo znači. To znači da korporacije upravljaju svijetom, a narod trpi i stenje. To, također, znači da za mene više nema izbora, da se ‘kapitalizmu’ moram suprotstaviti i da ću na tom putu, ako Allah to poželi, morati i umrijeti. Želim da svi znate koji je to put: to je onaj isti put kojim smo zajedno kročili, koji je našu zemlju učinio bogatom, donio joj poljoprivredna zemljišta tamo gdje je nekad bila pustinja, to je put koji nam je dao hranu i zdravlje i čak nam omogućio da u ovoj našoj Libijskoj Džamahiriji zaposlimo našu afričku i arapsku braću i sestre.

Ja ne želim umrijeti, ali ako se to dogodi u nastojanju da spasim našu zemlju i moj narod, mnoge hiljade vas koji ste svi moja djeca, onda neka tako bude. Neka ova oporuka koju pišem bude moja možda zadnja poruka svijetu – poruka čovjeka koji se usudio suprotstaviti križarskim napadima NATO-saveza, koji se drznuo suprotstaviti okrutnosti i izdaji, koji se usprotivio Zapadu i njegovim kolonijalnim apetitima i neka se upamti da sam sa svojom afričkom braćom, sa svojom istinskom arapskom i muslimanskom braćom, bio svjetlo. Dok su drugi gradili dvorce, ja sam živio u skromnoj kući i u šatoru, u kojima nikada nisam zaboravio djetinjstvo i mladost provedene u Sirtu. Neka se upamti da nikada nisam uludo trošio nacionalno bogatstvo i da sam, poput Salahudina, koji je osvojio Jerusalem na čast islama, za sebe uzeo jako malo.

Na Zapadu neki me zovu poremećenim i luđakom, no i oni znaju istinu, ali nastavljaju s lažima. Oni znaju da je naša zemlja suverena, nezavisna i slobodna i da nije pod kolonijalnom potčinjenošću. Oni, također, znaju da su moja vizija i moj put jasni mome narodu i da ću se do zadnjeg daha boriti da bi svi mi i naša Libija ostali slobodni.

Neka nam Allah Svemogući pomogne da mu ostanemo vjerni i slobodni. Bog je najveći!

Muammar el Gaddafi, vođa revolucije

U Tripoliju, 9. aprila 2011. godine

Izvor: Agencije


Reklama