Turske spasilačke ekipe u borbi s vremenom

Turske vlasti poslale vojsku u područje pogođeno zemljotresom (EPA)

Spasilačke ekipe bore se s vremenom koje istječe u pokušaju da nađu još preživjelih pod ruševinama na jugoistoku Turske, gdje je u nedjelju katastrofalan potres odnio najmanje 366 života.

Dan nakon što se u najjačem zemljotresu Turskoj u 12 godina srušilo oko 1.000 slabo izgrađenih zgrada, spasioci su, između ostalih, uspjeli spasiti živote dvoje djece i čovjeka koji je se iz ruševina šesterokatnice javio mobilnim telefonom.

Yalcin Akay je pozvao policiju i javio da mu je povrijeđena noga, izvijestila je agencija Associated Press. Objasnio je spasiocima gdje se nalazi, a oni su ga kasnije izvukli iz ruševina.

Spašena je i 21-godišnja Tugba Altinkaynak, koja je 27 sati nakon zemljotresa provela  zatočena u ruševinama. Njen otac Nevzat rekao je da je u vrijeme zemljotresa Tugba ručala sa 12 članova porodice. Spasilački timovi su četvero njih izvukli iz ruševina nekoliko sati ranije.

Tu sam!

Fotoreporter agencije Reuters vidio je kako spasioci izvlače ženu i njenu kćerku ispod betonske ploče u ruševinama višekatnice.

„Tu sam, tu sam!“, promuklo je vikala žena. Nakon što su u prvi mah ugledali stopalo djevojčice, spasioci su više od dva sata pažljivo rezali komade ploče i razgovarali s njenom majkom prije nego što su obje izvukli iz ruševina.

Spasilački timovi radili su cijelu noć u najgore pogođenom gradu Ercisu, gdje je  u zemljotresu jačine 7,2 stepena nestalo struje i vode.

Strahujući od više od 200 naknadnih potresa, mnogi stanovnici u pokrajini Van, nedaleko od iranske granice, spavali su pod vedrim nebom i palili logorske vatre da se zaštite od zime, dok su humanitarni radnici užurbano postavljali šatore za beskućnike.

“Život je postao pakao. Mi smo na otvorenom, hladno je. Nema šatora”, rekao je Emin Kayram (53) pokušavajući se ugrijati uz vatru u Ercisu, pošto je noć proveo u kombiju sa svojom osmočlanom porodicom.

Njegov je nećak zarobljen u obližnjoj ruševini zgrade koju su spasioci raskopavali cijelu noć.

Žalbe preživjelih

“On ima 18 godina, student je. Još uvijek je tamo zarobljen. Ovo je treći dan, ali nada se ne gubi. Moramo čekati”, rekao je Kayram.

Turske vlasti javile su da će broj žrtava vjerovatno porasti, dok je više od 1.000 ljudi povrijeđeno u zemljotresu.

Neki stanovnici Vana i okolnih sela žalili su se na manjak vladine pomoći, iako su turske vlasti odmah nakon zemljotresa u to područje poslale vojsku, mobilne kuhinje i oko 13.000 šatora.

„Po 37 ljudi spava u jednom šatoru“, rekao je Giyasettin Celen, 29-godišnjak koji je u zemljotresu izgubio tri člana porodice u Dogonu Koyu, selu u blizini Jezera Van gdje je, prema Celenovim navodima, poginulo 15 ljudi.
„Naše mrtve iznosili su kao životinje, stavljali njihova tijela jedno preko drugog i tovarili ih u transporter,“ rekao je Celen za agenciju Reuters. „Naš glavni izvor prihoda je stočarstvo, ali sad više nigdje ne možemo držati stoku. Morat ćemo je prodati“, dodao je.

Odbijena pomoć

Iako je nakon zemljotresa Turskoj ponuđena pomoć sa svih strana svijeta, turski premijer Reccep Tayyip Erdogan odbio je, između ostalih, pomoć SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, kao i obližnjih Izraela i Armenije, zemalja koje su u zategnutim odnosima s Ankarom. Turska je prihvatila pomoć samo od Irana, Azerbejdžana i Bugarske.

Zamjenik premijera Bulent Arinc rekao je novinarima da je „Turska zahvalna i poštuje sve zemlje koje su ponudile pomoć“, ali je upozorio da bi „u Vanu bio haos ako bi pristigla pomoć iz svih zemalja“.

Međutim, Matthew Free, bivši direktor odbora tima za istraživanje zemljotresa pri međunarodnom Institutu za strukturalne inženjere, kazao je da je u ovakvim situacijama „najbolje prihvatiti svu ponuđenu pomoć“.

Free, koji je pomagao nakon katastrofalnog zemljotresa u gradu Izmit u zapadnoj Turskoj 1999. godine, u kojem je poginulo oko 17.000 ljudi, rekao je da organizacione sposobnosti turske civilne zaštite i spasilaca nisu na nivou Japana, koji je  ranije ove godine spremno dočekao zemljotres,  cunami i nuklearnu katastrofu u nuklearnoj elektrani Fukušima.

„Ovo nije vrijeme za ponos“, zaključio je Free. „Spašavanje života je najveći prioritet.“

Izvori: Al Jazeera i agencije


Reklama