Dan kada se Hirošima pretvorila u pakao

Šestog avgusta prije 66  godina, Hirošima je pretvorena u pakao kada su Amerikanci bacili atomsku bombu na ovaj japanski grad.

Keijiro Matsushima je imao 16 godina kada je svjedočio napadu u kojem je ubijeno 100.000 ljudi u jednom danu.

Matsushima podsjeća kako je 6. avgusta 1945. godine bio lijep dan, uz plavo nebo. Sedmicu ranije, vratio se u školu, nakon što je zajedno s vršnjacima bio mobiliziran da godinu i pol radi u tvornici za proizvodnju vojnih uniformi. U 8:15 ujutro, njegov školski čas je tek počinjao. Slušao je predavanje nastavnika.

Bljesak i val vrućine

„Gledao sam kroz prozor i vidio dva američka bombardera B-29. Pomislio sam: ‘Američki avioni ponovo’, uz pretpostavku da se radi o rutinskom letu.“

Kad je vratio pogled na knjige, bomba je eksplodirala.

„Uslijedili su jak bljesak i val topline. Čitav svijet je postao narandžast. Na trenutak sam se osjećao kao da sam bačen u peć.“

Kasnije je saznao da je temperatura na tlu dosegnula najmanje 3.000 stepeni.

Bljesak je bio praćen jekom, a do današnjeg dana Matsushimi je ostalo nejasno da li se radilo o zvuku eksplozije ili rušenja zgrada.

„Pokrio sam uši i oči i bacio se pod stol“, kazao je. „Bio je mrkli mrak, ništa se nije vidjelo. Soba je bila puna djece, ali niko nije vrištao. Vladala je smrtna tišina. Puzao sam uokolo i molio: ‘Pomozi mi majko, pomozi mi Buddha’. Bio je to prvi put da sam molio Buddhu.“

Matsushima smatra da je jedan od sretnika koji je uspio preživjeti. Zadobio je posjekotine krhotinama stakla, ali je prošao bez ozbiljnijih povreda.

„Mislio sam da je pala samo jedna bomba, ali kad sam izašao, bio sam šokiran vidjevši da su sve zgrade pogođene. Razmišljao sam: ‘Samo dva aviona, a šta su učinili’.“

Jedan od njegovih prijatelja imao je veliku posjekotinu na glavi. Matsushima mu je pritisnuo ranu komadom odjeće i pomogao mu krenuti ka bolnici. Prolazili su pored zgrada u plamenu, stalno nailazeći na ranjene i osakaćene ljude.

„Neki su izgubili kosu“, prisjeća sa Matsushima.

„Neki su bili bukvalno spaljeni od glave do pete, drugima je odjeća izgorjela i bili su gotovo potpuno goli. Pomislio sam: ‘Hirošima umire’.“

Vidio je mišiće kako se crvene ispod izgorjele ljudske kože.

„Držali su ispružene ruke, možda zbog rana…  Hodali su polako, stotine njih, u dugačkoj koloni, poput povorke duhova.“

Ali, većina ljudi uopće nije mogla hodati.

Rijeka leševa

„Ljudi su puzali prema rijeci, vapeći za vodom kojom bi ohladili teške opekotine. Ali mnogi su umrli na samoj obali ili se utopili. Rijeka je bila puna tijela.“

Matsushima se sjeća da je bolnica Crvenog križa također oštećena u eksploziji, a tek nekoliko ljekara i medicinskih sestara, koji su i sami ranjeni, trudilo se pružiti pomoć  stotinama ranjenika koji su pristizali svakog trenutka.

Matsushimu i njegovog povrijeđenog prijatelja spasilačke službe su kamionom odvezle u bolnicu izvan grada. U krugu od dva kilometra od mjesta direktnog pada bombe većina zgrada je bila potpuno uništena i spaljena.

Hirošima je imala stratešku ulogu u Drugom svjetskom ratu. U njoj su bila postrojenja za proizvodnju vojne opreme, kao i štabovi.

Oko 400.000 ljudi je bilo u gradu kada je bomba bačena. Većina stanovnika je bila mobilizirana da radi u fabrikama za proizvodnju vojne opreme, zajedno s Korejcima i drugima na prisilnom radu. Matsushima je Hirošimu napustio pješice i uspio se ugurati u voz spasilačke službe, kako bi ga dovezao što bliže majčinoj kući na selu.

Matsushimina majka je vidjela oblak dima u obliku gljive kako buja iznad grada i pretpostavljala je da je njen sin mrtav. Matsushima se ubrzo razbolio, dobio je temperaturu i dijareju, ali se oporavio nakon jedne sedmice. Vjeruje da je zbog napuštanja grada odmah nakon razaranja izbjegao većinu zračenja.

Mnogi drugi koji su ostali u Hirošimi kako bi pomogli u spašavanju nestalih ili su tražili voljene, ne znajući za opasnost, bili su izloženi radijaciji.

„S vremena na vrijeme sam bivao bolestan, ali hvala Buddhi, živ sam“, kaže Matsushima.

Napad na Nagasaki

S obzirom na to da je bomba bačena u vrijeme vrućina, oporavak ranjenika je bio otežan, a njihove rane su se često inficirale.

„Pojavili su se i crvi u ranama, a vađeni su čak štapićima za jelo. Ljudi su umirali, jedan za drugim“, kaže Matsushima.

Samo tri dana nakon Hirošime, bačena je atomska bomba na Nagasaki gdje je ubijeno više od 80.000 ljudi, a Japanci su tek nakon kapitulacije saznali da su Amerikanci koristili atomsko oružje.

Do kraja 1945. godine, oko 140.000 smrtnih slučajeva u Hirošimi pripisano je atomskoj bombi, uključujući stradale u eksploziji i kasnijim oboljenjima zbog zračenja.

Danas je Hirošima moderan grad, u potpunosti obnovljen, s populacijom od oko milion ljudi. Na masovno uništenje podsjeća tek kupola na jedinoj neobnovljenoj zgradi. Bomba je eksplodirala u neposrednoj blizini, ali su zgradu sačuvale masivne betonske naslage.

Uprkos patnji koju je napad izazvao, Matsushima ne osjeća gorčinu prema Amerikancima.

„Ljudi izgube glavu u ratovima u želji da ubiju neprijatelja. Da je Japan imao atomsku bombu, možda bi je upotrijebio. Raspravljanje o prošlosti je glupost i ne vodi nikuda.  Sada moramo sarađivati kako bi ukinuli sve nuklearne bombe.“

Izvor: Al Jazeera