Šestodnevni rat

Napetosti su kulminirale u maju 1967. kada je Egipat zatražio povlačenje UN-a i opet zauzeo luku Sharm-el-Sheik (EPA)

Nakon ogromnih tenzija između Izraela i njegovih susjeda, početkom juna 1967. godine počinje rat u kojem Izrael za samo šest dana zauzima Pojas Gaze i Sinajski poluotok od Egipta, Zapadnu obalu i Istočni Jerusalem od Jordana te Golansku visoravan od Sirije. Ovaj sukob je poznat kao Šestodnevni ili Junski rat i vodio se od 5. do 10. juna 1967. godine, između Izraela sa jedne strane te Egipta, Jordana i Sirije sa druge strane.

Razlozi za početak Šestodnevnog rata su bili brojni. Nekoliko godina prije njegovog početka na granicama Izraela i njegovih arapskih susjeda, pogotovo na granici sa Sirijom, izbijali su česti sukobi manjih razmjera. Također, izraelsko-arapski odnosi se dodatno zaoštravaju zbog izraelskog skretanja toka rijeke Jordan, a dijelom i zbog arapske podrške PLO-u, koja postaje važan faktor u borbi protiv izraelske okupacije.

Na izbijanje Šestodnevnog rata uveliko je utjecala i situacija na Sinaju nakon Suecke krize 1956. godine, odnosno izraelskog povlačenja te stacioniranja snaga UN-a na poluotoku. Napetosti su kulminirale u maju 1967. kada je Egipat zatražio povlačenje “plavih kaciga”, opet zauzeo luku Sharm-el-Sheik te zabranio izraelskim brodovima prolazak kroz Tiranski prolaz. Zatvaranjem ovog prolaza blokirana je izraelska luka Eliat, a još od 1956. Izrael je tvrdio da će blokadu Tiranskog prolaza smatrati povodom za rat.

Iznenadni udar

Potpisivanje sporazuma između Egipta i Jordana o zajedničkoj komandi nad vojskama ovih zemalja dovelo je do konačne odluke da rat treba biti pokrenut. Izraelske obavještajne službe ovaj potez su procijenile kao neizbježan napad arapskih snaga na Izrael te premijer Levi Eshol donosi odluku o mobilizaciji svih snaga.  Izrael se prvo obračunao s najjačim neprijateljem Egiptom, a zatim i sa Sirijom i Jordanom. Za Egipat to nije bio povoljan trenutak za rat jer je istovremeno imao 70.000 vojnika angažiranih u građanskom ratu u Jemenu.

Izraelska avijacija 5. juna 1967. godine počinje iznenadni napad na egipatske, sirijske i jordanske aerodrome. Isti dan izraelske ratne snage probijaju egipatske linije i zauzimaju područje Gaze, te s druge strane stižu na 30 kilometara od Sueckog kanala. Trećeg dana rata egipatske snage se povlače sa cijelog Sinajskog poluotoka prema kanalu nad kojim je Izrael stekao potpunu kontrolu već narednog dana.

S druge strane, na sirijskom ratištu prva tri dana je bilo mirno, jer je Izrael u tom periodu usmjerio svoje snage na druga dva fronta. Međutim, četvrtog dana rata izraelske snage počinju masovni napad da bi narednog dana zauzele cijelu Golansku visoravan.

Na istočnom ratištu, Izraelci su potisnuli jordansku vojsku i zauzeli stari dio grada Jerusalema, a istog dana osvojili su i Nablus i Arihu te izašli na zapadnu obalu rijeke Jordan, čime završavaju borbe na jordanskom dijelu fronte.

U Šestodnevnom ratu arapske su zemlje izgubile oko 70 posto naoružanja i opreme, a Izrael je ratnom pobjedom stekao četiri puta veći teritorij od onog iz 1949. nakon prvog arapsko-izraelskog rata. Time je, pored pola miliona palestinskih Arapa, njih još milion došlo pod izraelsku vlast. Izrael je anektirao Istočni Jerusalem, gdje je arapskom stanovništvu ponuđen izbor između izraelskog i jordanskog državljanstva, dok je na Zapadnoj obali i pojasu Gaze uspostavljena vojna vlast. Izrael je objavio i svoju namjeru da na ta područja naseli židovske stanovnike koji su protjerani iz svojih domova u ratu 1948. godine.

Sirija je bezuspješno pokušala povratiti Golansku visoravan u Jomkipurskom ratu 1973. godine. Osam godina nakon toga Izrael usvaja zakon kojim umjesto vojne uvodi administartivnu kontrolu nad ovim područjem, što nailazi na osudu međunarodne zajednice.

Narednih godina Sirija i Izrael uz posredovanje drugih zemalja pokušavaju pregovarati o normalizaciju odnosa i povlačenju izraelskih snaga sa Golanske visoravni. Posljednji pokušaj mirovnih pregovora između Izraela i Sirije desio se 2008. posredstvom Turske, ali su oni prekinuti nakon izraelskog pokretanja opsežne vojne ofanzive u Gazi.

Pojas Gaze

Nakon propalog pokušaja vraćanja kontrole nad Sinajskim poluotokom tokom Jomkipurskog rata, 1979. godine Izrael i Egipat potpisuju mirovni sporazum kojim se Izrael povlači sa Sinaja. Povlačenje izraelskih snaga se završava 1982. godine.  

U skladu sa Sporazumom iz Osla iz 1993. godine, konačni status Zapadne Obale trebaju dogovoriti Izrael i Palestinci, te je Izrael povukao svoje vojne jedinice iz određenih dijelova Zapadne obale.

Uz pitanje ovog područja vezan je i status Istočnog Jerusalema, iako ga Izrael više ne drži dijelom Zapadne Obale. Izrael je anektirao ovo područje, ali to nije priznao ni UN, ni jena država na svijetu. Ipak, to osjetljivo pitanje se tretira odvojeno od ostale Zapadne Obale.

Sporazum iz Osla je predvidio postepeni prijenos vlasti u Pojasu Gaze na Palestince. Izraelska vojska i izraelski doseljenici s ovog područja se u potpunosti povlače 2005. godine. Međutim, Izrael i dalje zadržava kontrolu zračnog prostora, teritorijalnih voda, pomorskog prometa, registra stanovništva, ulaska stranaca, uvoza i izvoza. Prijelaz Rafah, na granici s Egiptom, jedini je prijelaz koji nije pod direktnom izraelskom kontrolom.

Izvor: Al Jazeera