Cheney pokušao ubijediti Busha da bombardira Siriju

Bivši potpredsjednik SAD-a Dick Cheney u svojim memoarima otkriva kako je bezuspješno pokušao ubijediti svog šefa George W. Busha da bombardira sumnjivi sirijski nuklearni reaktor.

U knjizi gdje se Cheney obračunava sa mnogim političkim rivalima, na nišanu su mu se našli i takozvani “umjereni” rivali, Condoleezza Rice i njen prethodnik na funkciji državnog sekretara, Colin Powell, prenosi Reuters.

U odavno očekivanim memoarima, čovjek koga smatraju tvrdim konzervativcem u Bushovoj ekipi bliskih saradnika, nije razočarao čitatelje.

“Po cijelom Washingtonu ljudima će eksplodirati glave”, izjavio je Cheney u Washingtonu.

Ovaj put izgleda da vlastiti marketing nije daleko od istine.  

Knjiga Moje vrijeme: osobni i politički memoar uglavnom potvrđuje mišljenje javnosti o Cheneyu kada je bio potpredsjednik između 2001. i 2009. Javnost ga je smatrala jednim od najutjecajnijih potpredsjednika u historiji Sjedinjenih Američkih država – tajanstvenim čovjekom sa vidovnjačkim moćima, čiji su se konzervativni stavovi samo dodatno učvrstili nakon terorističkih napada 11. septembra.

Ali sirijska epizoda također je jedan od dokaza da je se Cheneyev utjecaj smanjio u drugom mandatu predsjednika Busha u vrijeme kada je državni vrh globalnim problemima pristupao iz multilateralnog ugla. Također, problemi koji su se nagomilali poslije invazije na Irak 2003, čiji je glavni pobornik bio Cheney, tada su izgledali skoro nerješivi.

“Ponovo sam zagovarao američku vojnu akciju protiv reaktora”, piše Cheney o sastanku u Bijeloj kući u junu 2007. “Ali moj glas se jedini čuo. Nakon što sam završio, predsjednik je pitao,'Da li se iko od prisutnih slaže sa potpredsjednikom?’ Nijedna osoba nije digla ruku. “

Tri mjeseca kasnije, reaktor su uništili izraelski ratni bombarderi. Odlomci knjige ,objavljeni u New York Timesu, otkrivaju da je Cheney spreman otvoreno govoriti o svojim nesuglasicama sa Bushom.  On je također potvrdio da je, duboko svjestan svoje nepopularnosti, više puta ponudio svoju ostavku prije izbora 2004. ali ga je predsjednik svaki put odbio.

Politički suparnici

U razgovoru sa televizijskom stanicom NBC krajem avgusta, Cheney je negirao da će njegova iskrenost uzrujati bivšeg predsjednika – barem zbog objašnjenja koja daju potporu tvrdnjama da je, barem u prvom Bushovom mandatu sam Cheney, a ne predsjednik, donosio najvažnije odluke. “Moja namjera nije bila osramotiti ili ne osramotiti predsjednika”, insistirao je Cheney. “Na nekoliko mjesta [u knjizi] sam rekao neke vrlo lijepe stvari o George Bushu. I vjerujem u svaku napisanu riječ.”

Rice i Powell, međutim, opisali su je na sasvim drugačiji način.

Rice je ukorio zbog naivnosti prilikom pregovora sa Sjevernom Korejom. U poglavlju naslovljenom “Prepreka”, Cheney je pun prezira prema State Departmentu i “totalno pogrešnim” savjetima koje je davao po pitanju međunarodne politike, pogotovo za vrijeme drugog Bushovog mandata. Ali, najžešće osude rezervirane su za Colina Powella, čiji je State Department često bio u neobjavljenom ratu sa Pentagonom Donalda Rumsfelda i uredom potpredsjednika pred rat u Iraku.

Prema Cheneyevim navodima, Powellov najgori grijeh bila je nelojalnost.

“Ponašao se kao da misli da je pravilan način da izrazi svoje misli kritiziranje državne politike ljudima izvan vlade.” Cheney piše da je “bilo najbolje za sviju” kada je Powell natjeran dati ostavku.

Cheney je napisao da je sa savjetnicima Bijele kuće vodio bitku o smekšavanju predsjedničkih govora o Iraku. Priznao je da je državni vrh potcijenio izazove u Iraku, ali je rekao da su teroristi glavni krivci za nasilje.

Također je branio odluku Bushove administracije da uhapšene osumnjičenike za terorizam podvrgava takozvanim “žestokim ispitivanjima” — poput metode gušenja pod vodom –  obrazlažući da se takvim metodama iz osumnjičenika izvlači istina i tako spašavaju ljudski životi. Odbio je navode da su to zapravo metode mučenja.

Pišući o kontroverznih “16 riječi” o navodnoj nigerijskom programu potrage za uranom koje su uvrštene u godišnje obraćanje naciji predsjednika Busha 2003. godine kao djelomično obrazloženje konačne invazije, Cheney je rekao da za razliku od drugih predsjednikovih pomoćnika, nije vidio razloga da se se izvini za tu tvrdnju. Napisao je da se Riceova konačno složila s njim.

“Došla je u moj ured, sjela pored mene i u suzama priznala da sam bio u pravu”, zapisao je. 

“Glavna” uloga 

Knjiga počinje sa sjećanjem na terorističke napade 11. septembra 2001. godine, kada je Cheney zapravo bio odgovoran za vladinu reakciju iz bunkera ispod Bijele kuće, dok je Bush, koji je u tom trenutku bio izvan Washingtona, odigrao perifernu ulogu. Ali Cheney je napisao da se tog dana nije htio formalno obratiti naciji.

“Zbog velikog iskustva u vladi”, napisao je, “spremno sam nadgledao krizu tokom prvih nekoliko sati 11. septembra, ali sam bio svjestan da ako izađem i obratim se novinarima, to će potcijeniti predsjednika, a to bi bilo loše i za njega i za državu.”

“Bili smo u ratu. Naš vrhovni zapovjednik morao je biti viđen kao glavni, jak i odlučan — kao što je i bio George W. Bush”, napisao je Cheney.

Nakon što je napustio funkciju potpredsjednika, Cheney se ponekad pojavljivao u javnosti, uglavnom kao govornik na skupovima desničara. Obično je oštro kritizirao predsjednika Baracka Obamu. Sve više ga tište srčane tegobe. Sve je mršaviji, a 2010. mu je ugrađena specijalna pumpa nakon što je dobio srčani udar.

Izvori: Agencije