Palestinci razmišljali o egzilu od 2006.

Palestinski zatvorenici koji su deportirani u Katar u okviru razmjene zarobljenika između Izraela i Hamasa, tvrde da su već 2006. godine bili svjesni da mogu biti poslani u inostranstvo.

Govoreći ekskluzivno za Al Jazeeru, Abdelhakim Hnaini i drugi zatvorenik, Hazem Asili, koji su u zatvoru od 1993. i 1986., objašnjavaju da su u 2006. godini, samo nekoliko dana nakon što je uhapšen izraelski vojnik Gilad Shalit, bili svjesni da je deportacija njihova vjerovatna sudbina.

“U zatvoru sam bio jedan od vođa Hamasovih zatvorenika”, izjavio je Hnaini 19. oktobra, manje od 24 sata nakon dolaska u Katar.

Nakon hapšenja izraelskog vojnika, zarobljenici su održali sastanak na kojem su razgovarali hoće li svojim drugovima izvan zatvora poručiti “da su neki spremni biti deportirani, da bi cijeli posao prošao uspješno, a što bi one vani oslobodilo obaveze da donesu odluku u njihovo ime”.

“Ako Izraelci kažu da neki od nas mogu biti oslobođeni samo ukoliko budu deportirani, mi smo spremni otići u bilo koju arapsku ili islamsku državu koja nas je spremna prihvatiti.”

Crvena linija

U trenucima razmjene 18. oktobra, Međunarodni Crveni križ je bio odgovoran za savjetovanje sa zatvorenicima kako bi se osigurala njihova svijest o tome što dogovor povlači za sobom.

„Crveni križ nas je pojedinačno konsultirao“, kaže Asili. „ Baš svakog od nas koji smo deportirani Crveni križ je upitao hoćemo li ili nećemo prihvatiti deportaciju. Svima nam je data opcija da odaberemo.“

Za Ezzata al-Rishqa, člana Hamasovog politbiroa, fokusiranje na deportaciju je pokušaj drugih političkih frakcija da bace hladnu vodu na razmjenu.

„To su nelogične i političke žalbe“, kazao je on Al Jazeeri, „niko od zatvorenika nije bio voljan ostati u zatvoru narednih 25 godina. Bilo nam je jasno da je deportacija ozbiljna opcija“.

On je bio sretan naglasiti da su Izraelci insistirali na daleko većem broju zatvorenika za deportaciju, oko „250 njih“.

„Mi smo to odbili i insistirali u naredne dvije godine na smanjenu tog broja dok se on nije sveo na 40“, kaže al-Rishqa.

Osvrćući se na deportaciju 39 Palestinaca tokom druge Intifade, o kojoj su pregovarale palestinske vlasti, Rishq kaže: “Mnogi od ovih kritičara danas zaboravljaju da je u prošlosti gotovo svaki dogovor o razmjeni zatvorenika podrazumijevao deportaciju. Mi, naravno, nismo uspjeli dobiti svaki uvjet za koji smo se borili, ali smo uspjeli postići da dobijemo 90 posto onoga što smo željeli“.

„Nismo mogli dobiti tih 10 posto, nismo uspjeli spriječiti deportaciju tih 40 zatvorenika i nismo uspjeli dobiti neke iz vrhovnog vodstva.“

To vodstvo uključuje Abbasa al Sayyeda, Abdallaha Barghoutija, Marwana Bargoutija i Ahmada Saadata.

„Da, uvijek smo govorili da je deportacija crvena linija i sad to kažemo“, govori Rishq, „to je nešto što pokušavamo izbjeći po svaku cijenu. Ali, na kraju krajeva, bio je to izbor između dvije loše opcije“.

Ostalo osam žena

Kada je ranije tokom mjeseca objavljeno da će 1, 027 zatvorenika biti oslobođeno u razmjenu za Shalita, zvaničnici Hamasa su precizno rekli da će „sve žene u izraelskim zatvorima“  biti oslobođene.  

Ipak, u utorak je otkriveno da iako je 27 žena pušteno na slobodu, još osam njih ostalo zatvoreno u izraelskim zatvorima.

„Pismeni dogovor između nas i izraelskog neprijatelja, pod patronatom Egipta, uključuje sljedeću rečenicu: sve žene će biti puštene iz izraelskih zatvora“, kaže Rishq.

Vozači i tjelohranitelji za zatvorenike

Svaki palestinski zatvorenik koji je oslobođen u okviru razmjene za izraelskog vojnika Gilada Shalita dobit će po 2.000 dolara, saopćio je lider islamskog pokreta Ismail Haniyeh.        

“Pokušat ćemo im osigurati pristojan život”, saopćio je Atala Abu al-Sabah, ministar za pitanje zatvorenika u Pojasu Gaze.

Ministar je prethodno izjavio da će Palestinci sa Zapadne obale privremeno biti smješteni u hotelima.

U prvih mjesec dana na raspolaganju će im biti jedan apartman, vozilo sa vozačem i tjelohranitelji.

Osim toga svaki bivši zatvorenik dobit će besplatno mobilni telefon sa neograničenim računom.

„Nije specifiran broj, već piše ‘sve’. To smo mi potpisali, Egipćani, i Izraelci također“, napominje Rishq.

Kada je došlo do implementacije dogovora, Egipćani su tražili od Izraelaca listu žena koje se drže zatočene u izraelskim zatvorima“, objašnjava on.

Lista koja je njima data sadržavala je spisak imena od 27 žena, a lista je predata „u posljednjem momentu“.

„Nije bilo vremena da se načini naknadna provjera imena, a to je bila lista koju su nama Izraelci dali i mi smo je objavili“, kaže Rishq.

Nakon provjera, Hamas je shvatio da osam žena nije na spisku, to su bile žene koje su „zarobljene“ a ne „optužene“.

„Kad nam je to postalo jasno, Egipćanima smo rekli da želimo da i te žene budu uključene“, objasnio je Rishq.

Kao rezultat tih razlika, dva dana prije datuma početka razmjene, Hamas je insistirao da se pregovori ponovo otvore i insistirao da ovih osam žena budu  dodane na spisak.

“Čak i utorak, kada je izraelski vojnik predan Egipćanima… samo tren prije nego što predan, dogovor je mogao propasti”, kaže Rishq.

Zaustavljena razmjena

Hnaini je potvrdio ovaj tok događaja, dodavši da su 18. oktobra bili spremni ići, kad je sve bilo stavljeno na čekanje.

„ Smješteni smo u autobuse, i oni su taman krenuli, kada su iznenada stali”, rekao je, suočavajući se s tim da je razmjena zarobljenika odgođena na nekoliko sati.

Tek nakon što su Egipćani potvrdili da će insistirati na ovom pitanju, te i dalje kod  Izraelaca vršiti pritisak  “da odbijanje oslobađanja tih žena znači kršenje potpisanog sporazuma“,  razmjena je nastavljena.

Izvor: Al Jazeera