Gaddafi kao govornik: Život u izjavama

Čim je Muammar Gaddafi došao na vlast u Libiji 1969. godine, sa 27 godina, počeo je zbunjujuću i kontraverznu karijeru govornika koja je trajala više od 40 godina. Velikim brojem oštrih kritika, koje su nekada trajale po nekoliko sati, Gaddafi je znao zapanjiti slušatelje u Libiji i inostranstvu.
Nazvan od strane bivšeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Ronalda Reagana „ludim psom Bliskog Istoka“, Gaddafi je uradio malo da negira taj nadimak svojim divljim govorima i tekstovima. On je 1975. godine objavio svoju političku filozofiju u Zelenoj knjizi, koja je imala podnaslov: „Rješenje problema demokratije; Društvena baza Treće univerzalne teorije“.
Bez obzira na to kako ga historija bude pamtila, Gaddafijeva govornička ostavština je sigurna. Prenosimo neke poznate gaddafizme, nastale tokom njegove vladavine duge gotovo 42 godine.
„Ja sam međunarodni vođa; starješina arapskih vladara, kralj kraljeva Afrike i muslimanski imam i moj međunarodni nivo mi ne dozvoljava da se spustim na neki niži nivo.“ Opaske slušateljima,među kojima je bio kralj Saudijske Arabije Abdullah. Tada, 30. marta 2009. godine, mu je isključen mikrofon. Ovako ga je citirao The Scotsman u članku koji je napisao Salah Nasrawi: „Gaddafi napustio samit nakon napada na saudijskog kralja“
„Na cijeloj planeti ne postoji država sa demokratijom, osim Libije.“ Kazao na konferenciji na Univerzitetu Columbia u New Yorku, 23. marta 2008.
„Ubijeđen sam kako je rješenje (izraelsko-palestinskog sukoba) uspostavljanje demokratske države za Jevreje i za Palestince, države koja će se zvati Palestina, Izratin, ili kako god oni žele. Ovo je fundamentalno rješenje, u suprotnosti će Jevreji biti uništeni u budućnosti jer Palestinci imaju (stratešku) dubinu.“ Intervju za Al Jazeeru, 27. mart 2007.
„Ukoliko ljudska zajednica nosi bijelo zbog neke tužne prilike, a drugi nose crno, tada će jedna zajednica voljeti bijelo, a mrziti crno, dok će druga voljeti crno, a mrziti bijelo. Također, ovakav stav će ostaviti fizičku posljedicu na ćeliju, kao i na gene tijela.“ Izvod iz Zelene knjige (1975.)
„(Abraham) Lincoln je bio čovjek koji se sam izgradio iz ničega i bez pomoći nekog izvana ili drugih ljudi. Ja sam pratio njegova nastojanja. Vidim određene sličnosti između njega i mene.“ Objavljeno u The Pittsburg Pressu 3. augusta 1986. godine u članku Marie Colvin „Gaddafi, čovjek koga svijet voli mrziti“.
„Bez obzira na sukob sa Amerikom, ljudska je dužnost pokazati sućut prema američkom narodu i biti uz njega u vrijeme ovih užasnih i nevjerovatnih događaja koji moraju probuditi ljudsku savjest. Kada sam imao pet godina, moga brata je ubio izraelski vojnik. Od tada sam bio posvećen ujedinjenju arapskih država na Bliskom istoku i zadržavanju trgovine sa Zapadom.“ Reakcija na napade 11. septembra 2001. godine koju je dan kasnije prenio CBSNews.com.
„U redu, onda se niko ne može žaliti ako zatražimo da trudnice skaču s padobranom.“ Braneći svoje vjerovanje da ženski „defekti“ znače da je njihovo mjesto u domu, prenio je Time 23. jula 1975. godine.
„Libija je afrička država. Neka Allah pomogne Arapima i drži ih daleko od nas. Mi ne želimo imati ništa sa njima. Oni se nisu borili sa nama protiv Italijana i nisu se borili sa nama protiv Amerikanaca. Oni nisu ukinuli sankcije protiv nas i našu opsadu. Sasvim suprotno, oni su se naslađivali i imali koristi od naših problema…“ Intervju za Al Jazeeru 27. marta 2007.
„Postoji zavjera koja želi kontrolirati libijsku naftu i kontrolirati libijsku zemlju, ponovo kolonizirati Libiju. To je nemoguće, nemoguće. Borit ćemo se do posljednjeg čovjeka i posljednje žene kako bi odbranili Libiju od istoka do zapada, od sjevera do juga.“ Zvučna poruka objavljena na TV Al-Ourobi, satelitskoj televiziji sa sjedištem u Siriji 25. augusta ove godine kada su snage opozicije pokrenule napad na Tripoli.
Izvor: Al Jazeera