Neuronauka i kognitivno ratovanje: Radikalna promjena u radu obavještajnih službi

Turski sajt Fokus+ objavio je članak u kojem autor navodi da se u svijetu dešava radikalna promjena u obavještajnoj djelatnosti – informacije više nisu same sebi svrha, već su postale sredstvo za kontrolu uma u svjetlu eskalacije kognitivnog ratovanja i korištenja naprednih alata koje pokreće vještačka inteligencija.

Autor članka Cihad Islam Yilmaz smatra da ova promjena ne postavlja samo tehničke izazove, već otvara i duboka etička pitanja vezana za privatnost ljudskog uma, slobodu pojedinca i volju za donošenje odluka, što su temeljne vrijednosti koje će u budućnosti odrediti granice korištenja ove tehnologije.

Navodi da je obavještajna djelatnost kroz ljudsku historiju bila jedno od najvažnijih strateških sredstava za osiguranje opstanka država. Objašnjava da se ta djelatnost razvila u savremenom dobu tako da je postala sistematičnija i oslanja se na nove tehnologije. Danas je klasificirana u kategorije, kao što su: signalna obavještajna djelatnost, ljudska i slikovna te obavještajni rad iz otvorenih izvora.

Oblikovanje ljudske svijesti

Autor dalje navodi da je uloga obavještajnih službi sada postala težnja ka oblikovanju percepcije ljudi, usmjeravanju njihovih emocija, utjecanju na procese donošenja odluka i kontrolisanje umova kako bi se došlo do pobjede u sukobima, što neuronauku čini novim stubom strateške sigurnosti.

Ovo novo kognitivno ili spoznajno ratovanje smatra opasnijim od tradicionalnog i kibernetičkog ratovanja jer je riječ o napadima na ljudski um pomoću alata kao što su propaganda i dezinformacije, potpomognutih najnaprednijim tehnologijama neuronauke.

Prema riječima autora, ovaj oblik ratovanja se zasniva na mjerenju mentalnih procesa pomoću savremenih tehnologija i direktnog uplitanja u proces usvajanja informacija. Dodaje da „neurošpijunaža“ predstavlja do sada neviđenu prijetnju za čovječanstvo jer bi precizna analiza neuroloških podataka mogla ugroziti privatnost misli i manipulirati slobodnom voljom ukoliko se koristi neetički.

Neuronauka prevazilazi medicinu

Autor je objasnio da je razvoj neuronauke nju samu učinio strateškim alatom koji prevazilazi medicinu jer je postalo moguće predvidjeti i usmjeriti ljudsko ponašanje pomoću određenih tehnologija.

Naveo je da te tehnologije uključuju funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI), elektroencefalografiju (EEG) i transkranijalnu magnetnu stimulaciju (TMS). Također, neuroračunarske interfejsne tehnologije omogućavaju komunikaciju između mozga i mašina, što bi moglo izazvati revoluciju u tehnikama ispitivanja i obavještajnog rada.

Dodao je da uključivanje ovakvih podataka u medije i propagandu povećava njihovu efikasnost jer omogućava analizu emocionalnih podražaja i predviđanje reakcija društva. Upozorio je da ovakav razvoj događaja otvara vrata do sada nezamislivim prijetnjama, kao što je hakiranje moždanih podataka, što zahtijeva razvoj neurosigurnosnih protokola koji bi štitili privatnost mozga, kako na individualnom tako na kolektivnom nivou.

Talasi kolektivne svijesti

Prema navodima autora, svijest masa oblikuje se „talasima kolektivne svijesti“, a neuronauka je sposobna analizirati te interakcije praćenjem ponašanja na društvenim mrežama i bioloških reakcija na stres.

Dodao je da prikupljeni podaci omogućavaju dublje razumijevanje psihologije masa i doprinose mjerenju stepena podložnosti kolektivnom usmjeravanju pomoću alata kao što su algoritamska propaganda i emocionalna iscrpljenost.

Kombinacijom vještačke inteligencije s neuronaukom moguće je analizirati ljudske emocije u realnom vremenu kroz suptilne crte lica, ton glasa i tjelesne reakcije.

Ovakvi sistemi, nastavlja autor, koriste se u sigurnosnom sektoru za otkrivanje prijetnji i predviđanje ponašanja. Također, pružaju visoku analitičku tačnost koja ponekad nadmašuje tradicionalni ljudski nadzor, što predstavlja ključnu prednost u procesima donošenja odluka u obavještajnim službama.

Etička pitanja

Autor objašnjava da sve veća upotreba neuronaučnih tehnologija u obavještajnoj djelatnosti postavlja etička i pravna pitanja o granicama uplitanja u najprivatniji aspekt ljudskog bića – njegov um. Ističe da je zaštita „mentalnog dostojanstva“ postala nužnost koja zahtijeva prevazilaženje tradicionalnih zakonskih sistema zaštite, koji se temelje na fizičkoj sigurnosti.

Prema riječima autora, neurološki podaci predstavljaju novi oblik privatnosti, koji odražavaju ljudske sklonosti i odluke. Ova vrsta privatnosti trenutno nema jasne zakone i mehanizme zaštite, što otvara vrata za zloupotrebe od obavještajnih službi i stvara rupe u zakonu, koje ugrožavaju individualne slobode.

Dodaje da mogućnost praćenja misli i prije nego što budu izrečene stavlja slobodu izražavanja pod novi pritisak, što dovodi do autocenzure koja ima negativne posljedice na mentalno zdravlje društva i opći osjećaj slobode.

S obzirom na razvoj neuronaučnih tehnologija i sposobnost kontrole ljudske misli, autor predviđa da će koncept „kognitivne kontrole“ zauzeti centralno mjesto u budućim sigurnosnim politikama. Ove tehnologije će, kako kaže, imati smisla samo ako budu povezane s poštovanjem ljudskog dostojanstva.