Astronauti NASA-e vratili se na Zemlju nakon devet mjeseci: Kako svemir mijenja tijelo

Bila je to misija koja je trajala daleko duže od planiranog.

Astronauti Sjedinjenih Američkih Država Sunita “Suni” Williams i Barry “Butch” Wilmore otišli su u svemir na brodu Boeing Starliner Calypso 5. juna 2024. Trebali su provesti osam dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).

Ali, dok se svemirska letjelica približavala stanici, njeni potisnici su se pokvarili, a NASA je naredila astronautima da ostanu na ISS-u dok smisle kako ih vratiti.

To je trajalo devet mjeseci, ili 288 dana, a Williams i Wilmore su sada među NASA-inim astronautima s najdužim stažem u svemiru na jednoj misiji.

Ko je najduže boravio u svemiru?

ISS kruži na visini od 354 kilometra, dok je prosječna udaljenost Marsa od Zemlje nevjerovatnih 225 miliona kilometara.

Astronaut Frank Rubio drži rekord za NASA-inu najdužu svemirsku misiju, provodeći više od godinu dana na ISS-u.

Ukupni rekord za jedan svemirski let pripada Rusu Valeriju Poljakovu, koji je proveo 437 dana na svemirskoj stanici Mir.

Kada se misija SpaceX Crew-9 vratila na Zemlju?

Svemirska letjelica SpaceX Dragon, koja je nosila Williamsa i Wilmorea na Zemlju spustila se oko 17:57 po lokalnom vremenu (21:57 GMT) u blizini obale Floride, nakon što se odvojila od ISS-a u 05:05 GMT.

S Wilmoreom i Williams bio je i astronaut ruskog Roscosmosa Aleksandar Gorbunov.

Sada kada su na kopnu, posada će se morati prilagoditi povratku na Zemlju, fizički i mentalno.

Kako život u svemiru šteti tijelu?

Provođenje mjeseci u mikrogravitaciji je brutalno za tijelo. Bez Zemljine gravitacijske sile, mišići se smanjuju, kosti slabe i tjelesne tekućine se pomiču.

Astronauti brzo gube mišićnu masu jer ne koriste noge da nose težinu. Njihove kosti postaju krhke i gube jedan posto svoje koštane mase mjesečno – što je jednako cijeloj godini starenja na Zemlji.

Zračenje je još jedna velika briga. Iako je ISS zaštićen Zemljinom magnetosferom, astronauti u misijama koje traju šest mjeseci ili duže primaju više od deset puta više zračenja od onoga što se prirodno događa na Zemlji. Produžena izloženost povezana je s većim rizikom od raka i potencijalnim kognitivnim padom.

• Tjelesna masa i tekućine: Astronauti gube oko 20 posto tjelesnih tekućina i oko pet posto svoje tjelesne mase dok su u svemiru.
• Mišići: Mikrogravitacija uzrokuje atrofiju mišića, ali vježba dva sata dnevno, šest dana u sedmici i dodaci prehrani mogu smanjiti gubitak mišića.
• Koža: Koža je istanjena, lako se trga i sporije zacjeljuje u svemiru.
• Oči: Mikrogravitacija pogoršava vid, dok zračenje povećava rizik od katarakte.
• DNK: Većina gena resetirana je nakon povratka na Zemlju, ali oko sedam posto ostaje poremećeno.
• Psihosomatika i kognitivne funkcije: Zračenje može uzrokovati oštećenje mozga i pojavu Alzheimerove bolesti. Svemir remeti orijentaciju, uzrokujući bolest kretanja.
• Kardiovaskularni sistem: Cirkulacija krvi se usporava i proizvodnja crvenih krvnih stanica se smanjuje. Srčana aritmija je česta.
• Imunološki sistem: Imunološki sistem slabi. Izloženost radijaciji od šest mjeseci u svemiru jednaka je deset puta godišnjoj izloženosti na Zemlji.
• Kosti: Deformacija kostura i gubitak koštane mase mogući su s gubitkom od jedan posto koštane mase svaki mjesec. Astronauti postaju viši jer im se kičma širi dok su u orbiti.

Kako se tijelo oporavlja na Zemlji?

Povratak na Zemlju ne poništava odmah mjesece naprezanja tijela astronauta. Dok se njihova tijela prilagođavaju gravitaciji, doživljavaju probleme s ravnotežom, vrtoglavicu i oslabljenu kardiovaskularnu funkciju.

Čak i mjesecima nakon slijetanja, ne oporavlja se sve. Suočeni su s dugoročnim zdravstvenim rizicima, uključujući rak, oštećenje živaca i degenerativne bolesti.

• Dolazak iz svemira: Kičma se vraća u normalnu veličinu. Nadutost više nije problem, a krvni pritisak se normalizira.
• Sedmicu dana kasnije: Bolest kretanja, dezorijentacija i problemi s ravnotežom nestaju. San se vraća u normalu.
• Dvije sedmice kasnije: Imunološki sistem se oporavlja, a izgubljene tjelesne tekućine se vraćaju. Proizvodnja crvenih krvnih stanica vraća se u normalu.
• Mjesec dana kasnije: Oporavak mišića je gotovo završen i blizu razine prije leta.
• Tri mjeseca kasnije: Oporavak kože je završen. Tjelesna masa se vraća na razinu Zemlje, a problemi s vidom više ne postoje.
• Šest mjeseci kasnije: Rizik od preloma kostiju ostaje, kao i povećan rizik od raka, 93 posto gena vraća se u normalu, ali sedam posto ostaje poremećeno.