Hasić: Umjetna inteligencija nije inteligentna, ne razmišlja i ne razumije

“AI ne razmišlja i ne razumije. On ništa ne zna. AI mora prvo biti treniran”, objašnjava dr. sc. Haris Hasić, vanredni profesor na građanskopravnoj katedri i prodekan za naučno-istraživačku djelatnost i razvoj na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku sa specijalizacijom u oblasti prava intelektualnog vlasništva. Prema njegovim riječima, činjenica je da autorska djela imaju vrijednost za treniranje Al modela.

“Neko će ostvariti i unovčiti tu vrijednost. Ako se dozvoli slobodno rudarenje teksta i podatka, veliki tehnološki konglomerati će besplatno dobiti na poklon tu vrijednost. Open AI već vrijedi desetine hiljada miliona dolara”, kaže Hasić, te navodi primjer Googlea koji plaća Redditu gotovo 66 miliona dolara godišnje za rudarenje teksta.

Hasić je autor ili koautor pet knjiga te brojnih naučnih članaka objavljenih u Bosni i Hercegovini kao i inostranstvu. Dobitnik je “Oskar Danon” nagrade za afirmaciju položaja muzičkih autora i muzičkih autorskih prava kao i priznanja za izuzetno zalaganje i doprinos razvoju nastavne i naučne djelatnosti 2022. i 2014. godine, te UN Women nagrade za spisateljstvo. Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine ga je imenovao 2023. godine u proširenu radnu grupu za izmjene i dopune Zakona o autorskom i srodnim pravima i p.r.g. za izmjene i dopune Zakona o kolektivnom ostvarivanju AISP.

U razgovoru za Al Jazeeru Balkans, objašnjava kakva je trenutno situacija u Bosni i Hercegovini, ali i regionu po pitanju autorskih prava i umjetne inteligencije.

• Kako umjetna inteligencija utiče na tradicionalne koncepte autorskih prava?

– U čl. 9 Zakona o autorskom i srodnim pravima Bosne i Hercegovine (ZAISP) je uređeno da autorom može biti samo ljudsko biće. AI, kao računarski program, ne može biti autorom i shodno tome ne može imati autorska prava. Umjetna inteligencija nije inteligentna! Radi se o veoma naprednim kompjuterskim programima koji, na osnovu složenih algoritama i statističkih formula simuliraju rezultate ‘razmišljanja’. AI ne razmišlja i ne razumije. AI ništa ne zna.

AI mora prvo biti treniran. Činjenica je da autorska djela imaju vrijednost za treniranje AI modela. Neko će ostvariti i unovčiti tu vrijednost. Ako se dozvoli slobodno rudarenje teksta i podatka, veliki tehnološki konglomerati će besplatno dobiti na poklon tu vrijednost. OpenAI već vrijedi desetine hiljada miliona dolara.

Smatram da autori u Bosni i Hercegovini i širom svijeta trebaju, također, da učestvuju u ostvarivanju te vrijednosti i da dobiju barem dio vrijednosti koju će tehnološki konglomerati ostvariti od korištenja njihovih autorskih djela za treniranje AI modela. Kao što je bio slučaj sa pojavom interneta i rastom Google-a koji je kroz slobodno indeksiranje interneta postao jedna od najbogatiji i najvećih kompanija u svijetu.

• Na koji način zakoni u Bosni i Hercegovini regulišu autorska prava?

– Zaštita autorskih prava zavisi od nosilaca prava da putem tužbi traže da sudovi sankcionišu povredu. Ako mi, na primjer, neko duguje novac, ne mogu očekivati da će neki državni organ skočiti u akciju i utjerivati moj dug. Tako je i sa autorskim pravima. Ako neko vrijeđa ili ugrožava moja prava, moram da se tome protivim, ustanem sa tužbom i zahtjevam zaštitu mojih prava.

Istina, povreda autorskog prava može biti prekršaj po članu 170 ZAISP-a ili krivično djelo po članu 243, 244 i dr. Krivičnog zakona BiH gdje javni tužioci trebaju da pokreću krivične procese protiv počinitelja. No, krivično gonjenje vrijeđanja autorskog prava se čuva prvenstveno za velike i posebno štetne provede. Tužioci, ako je suditi po dosadašnjoj praksi, se neće baviti pojedinim preuzimanjem tekstova i sličnim povredama novinarskih prava.

Sudska zaštita autorskih prava nije niti jednostavna, niti brza niti jeftina, barem ne u ovom trenutku. No, vremenom, a kao što se moglo vidjeti, na primjer, u Hrvatskoj, razvit će se svijest da se ne smije, na primjer, preuzimati tekstovi, ali i povećati će se stručnost i oformiti sudska praksa koja će učiniti sudsku zaštitu putem suda bržom, jeftinijom i značajno izvjesnijom.

• Postoje li specifične zakonodavne inicijative ili promjene u BiH koje se razmatraju u vezi sa Al i autorskim pravima?

– Zakoni kojim se uređuju autorska i srodna prava u našoj državi su iz 2010. godine. Nisu mijenjani niti dopunjavani od njihovog donošenja, prije četrnaest godina. U međuvremenu, Evropska unija (EU) je usvojila brojne direktive kojim se bolje i potpunije uređuju pojedina pitanja autorskog prava. Članom 73. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zaključenog između BiH i EU, naša država se obavezala da će garantovati nivo zaštite intelektualnog vlasništva, što uključuje autorska i srodna prava, sličan onome koji postoji u EU. Kako bi zadovoljili ovu obavezu, naša država minimalno mora u naše zakonodavstvo unijeti ili transponirati nova pravila EU. Iz tog ali i drugih razloga, EU trenutno finansira projekat izmjena i dopuna zakonodavstva u oblasti intelektualnog vlasništva a što uključuje i prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima i prijedlog novog Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava. Nacrti ovih zakona su već bili stavljeni na javnu diskusiju.

Iako nijedna odredba ovih nacrta poimenično ne spominje umjetnu inteligenciju, član 13 nacrta Zakona o izmjenama  i dopunama ZAISP-a predlaže uvođenje odredbe kojom bi se dozvolilo slobodno ‘rudarenje teksta i podataka’. Prijedlog ove odredbe je napisan na takav način da se može odnositi i na AI. Kao rezultat, ako se usvoji ovaj nacrt, u našoj državi bi bilo ko mogao koristiti autorska djela bosanskohercegovačkih autora za treniranje modela AI bez da prethodno mora dobiti dozvolu od autora ili nosioca prava i bez obaveze plaćanja naknade bilo koje vrste, odnosno u potpunosti besplatno.

U svijetu već nalazimo praksu da oni koji treniraju AI modele plaćaju autorima za korištenje njihovih djela za tu svrhu. Tako, na primjer Google plaća Redditu otprilike 66 miliona dolara godišnje za rudarenje teksta i podataka sa ove stranice.

Nije mi zato jasno zašto se naš zakonodavac opredijelio za ovako visoku velikodušnost prema tehnološkim kompanijama, a na štetu autora iz Bosne i Hercegovine.

• U odnosu na Srbiji i Hrvatsku, da li Bosna i Hercegovina kasni za nekim dobrim praksama u vezi sa autorskim pravima i umjetnom inteligencijom? Možete li napraviti paralelu ovih država?

– Evropska unija (EU) je ove godine usvojila Uredbu 2024/1689 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. juna 2024. godine o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji. Ovaj propis, koji mnogi skraćeno označavaju kao EU AI Act je prva pravna regulative koja uređuje AI svoje vrste u svijetu. Hrvatska je, naravno, članica Evropske unije. Kao rezultat Hrvatska će implementirati i transponirati u svoje zakonodavstvo EU AI Act. No, koliko sam upoznat Hrvatska još uvijek nema konkretnu legislativu koja će uređivati specifično i posebno AI. Koliko znam Srbija, u ovom trenutku, također nema posebnih zakonskih odredbi kojim se uređuju AI.

Već smo vidjeli da naš zakon zabranjuje treniranje AI modela bez dozvole od nosioca prava iako poimenično se ne poziva na AI tehnologiju. Dalje, primjera radi, ako neko napravi štetu koristeći AI, odgovarati će za tu štetu po opštim pravilima o naknadi štete, gdje neće biti posebno bitno što je šteta nastala koristeći AI i sl.

Po pitanju autorskog i srodnih prava zakonodavstva naše države (BiH), Hrvatske i Srbije su u velikoj mjeri usklađena i kompatibilna, uvelike kao rezultat zajedničke dijeljene prošlosti, sličnosti pravne stečevine kao i pod uticajem EU.

• Kako se zaštićeni radovi mogu zaštiti od neovlaštene upotrebe ili plagiranja pomoću Al?

– Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH uređuje da je zabranjeno koristiti tuđe autorsko djelo na bilo koji način bez dozvole od autora ili nosioca prava osim ako sam zakonodavac nije izričito to dozvolio u tačno pobrojanim slučajevima. Ako neko želi koristiti autorska djela naših autora za treniranje modela AI ili za nešto drugo slično, ta osoba mora za to dobiti prethodnu dozvolu od nosioca autorskog prava, i to je jedini način u našoj državi da se legalno koriste autorska djela za ove svrhe.

Čak i ukoliko bi imao definitivan dokaz da je nečije autorsko djelo na ovaj način korišteno, takav sudski postupak bi bio iznimno tehnički i pravno komplikovan, skup, dugotrajan… odnosno, efektivno, pravna zaštita ovog prava koji autori u ovo vrijeme imaju u našoj državi, je toliko teško ostvariva da kao i da ne postoji.

Počela su djelovati i udruženja autora koja učestvuju u pregovorima sa osobama koje treniraju AI modele ili pružaju uslugu pristupa i korištenja AI modela, o kolektivnom licenciraju sadržaja, ili koji pokreću ‘class action’ odnosno tužbe sa mnogo tužitelja (i dijeljenim resursima) protiv onih koji vrijeđaju autorska prava.

Ukoliko sve ovo ne uspije, uvijek ostaje nada da će prije ili kasnije države usvojiti zakonodavstva koja će pružiti efektivniju pravnu zaštitu. Alternativa je autorima prihvatiti da su opljačkani, kao što je bio slučaj u prošlosti i kao što će, sasvim sigurno, biti slučaj u budućnosti. Odgovor na ‘krađu’ AI je stvaranje novih autorskih djela i insistiranje da se ljudska bića plaćaju za korištenje njihovih autorskih djela kako bi autor mogao da se posveti daljem stvaralačkom djelovanju.