The Economist: Svijet špijunaže nekad i danas

Obavještajne službe su provodile mnogo vremena pokušavajući da dođu do tuđih tajni, štiteći svoje tajne i upuštajući se u tajne aktivnosti, a tehnologija je bila sastavni dio tih aktivnosti sve dok se obavještajna služba nije pretvorila u “globalni alat za špijunažu” i u korisnika najviših dostupnih tehnologija.

Ali globalni špijunski alati su se promijenili kako se promijenio svijet u kojem se oni koriste.

Kako bi rasvijetlio ovu temu, The Economist je krenuo od otkrića obavještajnih analitičara prije nekoliko godina da se nadzorne kamere povezane s internetom u Tajvanu i Južnoj Koreji neobjašnjivo povezuju s vitalnim dijelovima indijske električne mreže.

Časopis je objasnio – u članku Shashanka Joshija, istraživača s Kraljevskog instituta u Londonu – kako se ispostavilo da je ova čudna komunikacija bila namjerna, zaobilazna ruta, preko koje su kineski špijuni komunicirali sa zlonamjernim programima koje su prethodno zakopali duboko u važnim dijelovima indijske mreže, navodno da bi omogućili sabotažu u budućnosti.

Ovu vezu otkrili su analitičari dok su skenirali internet u potrazi za čvorovima “komandovanja i kontrole” koje hakeri koriste kao polazne tačke prema svojim žrtvama, što znači da ovaj napad nije otkrila indijska ili zapadna obavještajna agencija, već američka kompanija Recorder Future, prema pisanju autora.

Širenje interneta

Kamere na Tajvanu i u Južnoj Koreji samo su mali broj od najmanje milijardu kamera instaliranih širom svijeta. One su dio rastuće mreže tehnološkog nadzora koji otežava djelovanje obavještajnih službenika i agenata koji se moraju regrutirati.

Prvi programabilni računar razvijen je da razbije nacističke kodove, kao što je pojava špijunskih satelita razotkrila površinu Zemlje. Sofisticirani alati kao što su minijaturni tranzistori i tajno mastilo izvedeno iz industrije plastike u nastajanju promijenili su način rada ljudske inteligencije.

Tada, kao i sada, dio ove tehnologije dolazio je izvan svijeta obavještajnih struktura. I zaista, kada je CIA održala jedan od svojih prvih simpozijuma o umjetnoj inteligenciji 1983, imala je demonstraciju dobavljača, gdje je izložila superračunare, špijunske avione, satelite i elitne projekte, koji su se uglavnom koristili za špijuniranje svijeta koji tada nije posjedovao tu tehnologiju.

Ono što je danas drugačije – prema Shashanku Joshiju – jeste to što je digitalna tehnologija prodrla u svaki kutak ljudskog života, jer trenutno postoji 8,5 milijardi pametnih telefona širom svijeta koji su dio revolucije mikroelektronike u kojim se nalaze kamere, mikrofoni i GPS prijemnici i drugi senzori, izuzetno pristupačnih cijena.

Kako je globalno korištenje interneta poraslo sa 35 posto na 67 posto, ovi senzori – u telefonima, računarima, automobilima i televizorima – bili su povezani, stvarajući obavještajne fabrike u svakom džepu, na svakoj ulici. Algoritmi i računarska snaga potrebni za razumijevanje protoka podataka postali su dramatično sposobniji i efikasniji.

Raširenost tehnologije promijenila je predmet zanimanja za obavještajne strukture koje za zadatak nemaju samo da nadgledaju tehnologiju koju koriste njihovi konkurenti, već i kako je koriste, pa su zapadne sigurnosne agencije sve više zabrinute zbog kineskog utjecaja na internetske usluge, od Tik Toka, preko rutera, do autonomnih automobila koji mogu postati alati za prikupljanje podataka, političko uplitanje ili sabotažu u ratu.

Sada me vidiš

Osim što su se promijenili predmeti špijunaže, promijenio se i način rada špijuna, a operacije su postale teže, jer je rast “sveprisutnog tehničkog nadzora” otežao skrivanje identiteta obavještajnih službenika. To im je otežalo putovanje pod lažnim imenima, pronalaženje i hvatanje agenata, jer je kontrola postala efikasnija, raširenija i agresivnija nakon što je Kina izvezla svoju tehnologiju nadzora širom svijeta.

Shashank Joshi je istakao da ovo nisu samo misteriozne igre špijunaže protiv špijunaže, pojasnivši da je invazija Hamasa 7. oktobra otkrila posljedice obavještajnog neuspjeha.

Zaključio je da ova tehnologija pokazuje kako “sveprisutni tehnički nadzor”, poplava podataka i napredak u umjetnoj inteligenciji utječu na sve grane špijunaže, počevši od geoprostornih analitičara koji su primorani da zarone u sve veću gomilu satelitskih snimaka, do najvažnijih agencija čiji je zadatak prisluškivanje, ​​u velikoj mjeri, šifriranog svijeta.