Dronovi, revolucionarna prijetnja koja mijenja način ratovanja

Raketa ispaljena sa američkog borbenog drona Predator krajem 2001. godine na, kako se tvrdilo, jednog od vođa mreže Al-Kaida u Afganistanu označila je svojevrsnu prekretnicu u modernom ratovanju. Dva desetljeća kasnije jasno je da su dronovi promijenili način na koji se ratovi vode širom svijeta, gdje su u manjem ili većem obimu korišteni da donose prevagu koja praktički do jučer nije bila dostupna svima.

I dok su desecima miliona dolara vrijedni sofisticirani dronovi uglavnom bili sredstvo “egzekucije” za svjetske supersile, prije svega za Sjedinjene Američke Države, razvoj komercijalne tehnologije poput navigacijskih sistema i bežične tehnologije omogućio je i manje bogatim i naprednim zemljama da u svom arsenalu posjeduju oruđa koja siju smrt ili prikupljaju taktičke podatke bez ugrožavanja vlastitih snaga.

Iako su se tradicionalno uz izraz “dron” povezivale napredne američke bespilotne letjelice poput MQ-1 Predatora i MQ-9 Reapera, velike i male vojske širom svijeta, ali i paravojne formacije, koriste i pomorske i kopnene varijante oruđa kojim se upravlja iz daljine. Tako je u posljednje vrijeme pažnju javnosti privuklo korištenje pomorskih dronova koje su Ukrajinci koristili za napad na Krimski most.

Turski Bayraktar TB2 kao ‘zvijezda’

Upravo je ruska invazija na Ukrajinu skrenula pažnju na širok spektar dronova koji se mogu i koji se koriste u vojne svrhe.

Pored tradicionalnih napadačkih dronova, obje strane uveliko koriste i komercijalne dronove za vojne napore, u čemu veliki doprinos daju i civili – hobisti, koji malim kvadkopterima, poput DJI Mavica, namijenjenog prije svega za snimanje pejzaža iz zraka, vrše izviđanja, navode artiljerijske udare ili čak i sami idu u napadačke misije.

Upućeniji su upoznati da su, primjera radi, pripadnici grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) prije sedam-osam godina modificirali komercijalne kvadkopter dronove DJI Phantom da ispuštaju granate na protivničke položaje. Slična taktika se danas koristi i u Ukrajini, ali i na brojnim manjim ili većim ratištima širom svijeta.

Za one sa dubljim džepom, ali koji nisu na listi američkih bliskih saveznika, obično je naredni korak turski borbeni dron Bayraktar TB2, koji je reputaciju, prije svega, stjecao u sukobu oko Nagorno-Karabaha, a zatim postao “zvijezda” prvih dana ruske invazije na Ukrajinu. Gotovo svaki dan je objavljivano da je korištenjem ovakve tehnologije uništen neki vrijedni komad vojne opreme ili čitave jedinice ruskih snaga.

Dovoljno je pogledati izjavu Paula Scharrea, direktora studija u Centru za novu američku sigurnost, koji je kazao da je komercijalna tehnologija bespilotnih letjelica toliko široko dostupna da danas gotovo svako može za nekoliko stotina dolara napraviti “primitivniji” napadački dron, što neke oružane grupe već odavno rade.

Iranski kamikaza dronovi Shahed-136

Utjecaj naprednijih napadačkih bespilotnih letjelica stoga nije iznenađenje, dodao je, jer zemljama daju mogućnost jeftinog posjedovanja zračnih snaga.

“Države i grupe koje nisu povezane s nekim državama, koje ne mogu priuštiti kupovinu borbenih aviona, mogu kupiti bespilotne letjelice”, kazao je Scharre te naglasio da, iako te bespilotne letjelice nisu sposobne poput borbenih aviona, daju pristup određenoj vrsti zračnih snaga.

“U kombinaciji s digitalnim tehnologijama koje omogućuju nadzor visoke rezolucije i precizni udar, dronovi mogu biti prilično smrtonosni za kopnene snage”, rekao je Scharre.

Prema nekim informacijama, etiopske snage suočene s napredovanjem pobunjenika iz regije Tigray preokrenule su situaciju korištenjem turskih i iranskih borbenih dronova.

Rusija je uveliko koristila iranske kamikaza dronove Shahed-136 za napad na civilne mete i infrastrukturu u Kijevu i ostatku Ukrajine. Problem s ovakvim dronovima je što, osim velike štete koju mogu izazvati, zbog cijene od 20.000 dolara, često budu jeftiniji od protuzračnih projektila koje odbrana koristi, a to stvara i veliki trošak protivničkoj strani. Zbog toga se nerijetko postavlja pitanje da li će upotreba dronova promijeniti način na koji se ratuje i hoće li se iz upotrebe “izgurati” klasična avijacija, kopnene snage, mornarica…

‘Rat je i dalje ružan, nije videoigrica’

Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, napominje da su dronovi, bespilotne letjelice, te ona besposadna morska i kopnena besposadna vozila danas značajna koliko su općenito zračne snage, tenkovi i podmornice bili u vrijeme Prvog svjetskog rata. Ističe da su oni revolucionarno sredstvo, vojna prevaga i vrlo neugodna prijetnja, koja se koristi za napredna izviđanja, napade, razminiranja…

Međutim, uz sve njihove mogućnosti, dovoljno je pogledati rat u Ukrajini, gdje, uz svu prisutnost napredne tehnologije, i dalje vidimo rovovske borbe, što jasno ukazuje da korištenje dronova ne znači da nema žrtava.

“Rat je ostao onaj ‘ružni rat’, u kojem ljudi ginu, u kojem civili gube živote. Smatram kako to treba snažno naglasiti, podvući kako rat nije videoigrica, koliko god netko danas iz sigurne udaljenosti upravlja vozilom, letjelicom ili plovilom bio udaljen od prijetnje vlastitoj sigurnosti”, ukazuje Avdagić.

“Ne gledamo poligon na kojem se bore strojevi, daleko od ljudi, i to nije sport, nego ono najružnije što čovječanstvo čini samom sebi. Uostalom, ti dronovi, sva ta bespilotna ili besposadna tehnologija, nije planirana za prijetnje koje nisu ljudske, nego upravo kako bi djelovali prema ljudima. Doduše, još uvijek je to ljudski upravljana tehnologija, zamišljena kako bi smanjila ljudsku žrtvu, ali onoga koji njome upravlja, a ne onoga koji je njena meta.”

Vojska je vrijednost ljudi odavno uplanirala

Kako kaže, dronovi, bez ljudi na terenu, zapravo su korisni isključivo kao tehnologija nanošenja štete neprijatelju ili prikupljanja informacija. Aako se kreće oslobađati ili napadati određeno područje, sve se svodi na ljude koji će negdje zabosti zastavu ili spustiti čizmu na terenu.

Njihova ključna prednost je ta što mogu smanjiti broj žrtava, posebno sa određene strane, jer omogućavaju, primjera radi, zračno izviđanje bez straha od gubitaka pilota i vrijednijih letjelica. Ili pružaju mogućnost napada morskim putem, bez vlastitih žrtava, šalje se vozilo ispred vojnika ili deminersko vozilo kojim se daljinski upravlja.

“Danas, kada veliki dio svijeta uviđa napokon vrijednost ljudskog života, možemo reći kako su vojske bile ispred toga. One su stoljetno tehnološki predvodnik društva, ali i strateški planer, to je suština vojnih organizacija, jer su tako strukturirane. Disciplina, planiranje… Mi svi gledamo posljedice nedostatka, posebno stručne radne snage. Vojska je vrijednost ljudi odavno uplanirala, dronovi i slična tehnologija tako dolaze. Jer. ako je ljudski život samo topovsko meso, onda su dronovi samo meta.”

Dronovi su uobičajeno povezivani s bespilotnim letjelicama, ali su napadi na Krimski most skrenuli pažnju da i mornarica koristi svoju verziju dronova, pa je i široj javnosti postalo jasno da postoje i drugi vidovi bezposadnih oruđa.

U ‘igri’ su i besposadna vozila i plovila

Avdagić navodi da sve tehnološke varijante dronova, radilo se o djelovanju na kopnu, moru, u zraku, danas postoje. Prema njegovim riječima, najdalje su otišle one zračne, što je najrazumljivije. Borbeni avioni i druge letjelice su najskuplji dio vojne tehnologije, a piloti najduže obrazovani i najkompleksnije birani, što ukazuje na potrebu njihove zaštite.

Besposadna vozila i plovila također postoje, ali najveća prijetnja u svakom pogledu su relativno jeftina kamikaza plovila i letjelice, a ima i vozila. Radi se o jeftinijim varijantama daljinski upravljanih eksplozivnih sredstava.

“S razlogom se zovu kamikazama ili samoubilačkim, iako za stranu koja napada nemaju ljudsku štetu”, zaključuje Avdagić.