Kineski uspjeh otvorio novo poglavlje u osvajanju svemira

Kineska privatna kompanija LandSpace ovih dana ostvarila je značajan napredak u naporima za osvajanje dalekih prostranstava svemira i barem nam djelomično približila Mars uspješnim lansiranjem velike rakete Zhuque-2 koja je pogonjena metanom, odnosno kombinacijom tekućeg metana i tekućeg kisika, prvi put u ljudskoj historiji.

Za Kinu i uposlenike LandSpacea dodatni bonus u uspješnom poduhvatu leži u činjenici da su uspjeli ka svemiru poslati raketu pogonjenu methaloxom, kako se naziva kombinacija tekućeg metana i tekućeg kisika, prije američkih konkurenata i najbogatijih ljudi na svijetu – SpaceX-a Elona Muska i njihovog Starshipa, Blue Origina vlasnika Amazona, Jeffa Bezosa, i njihove rakete New Glenn, ali i drugih, poput Relativity Spacea i njihove Terran 1 rakete, Rocket Laba i Neutrona, United Launch Alliance i letjelice Vulcan Centaur, odnosno svih onih koji rade na razvoju pogona na tekući metan.

Kompanija LandSpace je, kako se generalno smatra u stručnoj zajednici, uspjela u razvoju vjerovatno naredne generacije raketa-nosača, koji se smatraju sigurnijim, jeftinijim, boljim za okoliš koje koriste pogonsko gorivo za višekratne rakete.

Kao šlag na tortu, na dan kada je objavljeno uspješno lansiranje rakete Zhuque-2, kineski mediji su objavili da Kina planira na Mjesec poslati ne jednu, već dvije rakete do 2030. godine.

Prema kineskim državnim medijima, jedna od dvije planirane rakete će nositi letjelicu koja će sletjeti na površinu Mjeseca, a druga će prevoziti astronaute.

Niz prednosti

Astrofizičar dr. sc. Stefan Cikota, vanjski saradnik Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, ističe da postoje mnoge prednosti raketnih pogona na methalox u odnosu na druga pogonska goriva koja se danas koriste. Značaj korištenja goriva na bazi tekućeg metana za raketni pogon jest u njegovim performansama i ekološkim prednostima.

“Najprije treba istaknuti da methalox ima visoki specifični impuls (umnožak sile potiska i njezina trajanja po jedinici mase goriva), što je mjera učinkovitosti raketnog motora. To znači da raketa koja koristi methalox može postići veću ispusnu brzinu za određenu količinu goriva, što rezultira većim potiskom i većom učinkovitošću”.

Osim toga, napominje Cikota, metan je ugljikovodik kojega na Zemlji ima u izobilju.

Metan se može proizvesti iz različitih izvora poput prirodnog plina, biomase ili čak sintetizirati korištenjem ugljičnog dioksida i vodika. To znači da ga njegova dostupnost čini održivom i obnovljivom opcijom u usporedbi s drugim pogonskim gorivima.

“Zbog toga su goriva s metanom jeftinija od drugih raketnih goriva”, navodi astrofizičar zagrebačkog FER-a.

Pitanje ekologije

Ono što je isto važno za istaći jeste da methalox ima i ekološke prednosti. Tekući metan nije otrovan i ne predstavlja značajne zdravstvene opasnosti za osoblje koje ga proizvodi i koristi, što smanjuje sigurnosne rizike u rukovanju i skladištenju methaloxa.

Nadalje, iako je tekući metan i dalje kriogenički, odnosno mora se u osnovi ohladiti na temperaturu od -82,3 stepena Celzijusa da bi prešao u tekuće stanje, on ima višu temperaturu ključanja u usporedbi s tekućim vodikom, što njegovu proizvodnju čini jeftinijom.

Astrofizičar Cikota pojašnjava da su posljednjih godina metanski pogoni posebno zanimljivi i zbog vizije putovanja na Mars.

Kako kaže, metan se može sintetizirati korištenjem resursa prisutnih na Marsovoj površini i u njegovoj atmosferi (ugljičnog dioksida iz atmosfere i vodika iz vodenih resursa).

Time se metansko gorivo za povratne letove s Marsa na Zemlju potencijalno može proizvoditi na Marsu, što je bitan preduvjet ljudskih letova na tu planetu.

Jasno je da je osvajanje svemira “skup” posao, pa su naučnici prisiljeni pronalaziti načine kako da te troškove smanje. Razvoj lakših, čvršćih materijala koji svemirske letjelice čine lakšim, te samim tim potrebno je manje goriva za njihovo pokretanje, jedan su od načina.

Stoga i ne čudi da je za naredne svemirske poduhvate bitno pronaći gorivo koje je što jeftinije što je moguće. Zato niža cijena metanskog goriva čini ga privlačnim izborom za svemirske misije.

Tehnološki napredak

Prema Cikotinim riječima, razvoj novih pogona rezultat su tehnološkog napretka i sve većeg angažmana novih aktera (država i privatnih kompanija) u svemirskom sektoru.

Korištenje jeftinijih goriva daje nadu da će u skorije vrijeme put u svemir biti dostupan i “malom čovjeku”, odnosno široj javnosti, ali na njihovu žalost, to se neće desiti u bližoj budućnosti.

Porast konkurencije i inovativnih rješenja sigurno će dovesti do sniženja cijena svemirskih putovanja, navodi Cikota.

No, ono što je bitno za naglasiti jeste da svemir neće biti rezerviran samo za najbogatije zemlje na našoj planeti.

Iako će svemirska putovanja uvijek biti skupa za većinu pojedinaca, s vremenom svemir neće biti dostupan isključivo velesilama, nego će svoje prilike dobiti i manje razvijene države, kaže.

S obzirom da su Kinezi uspjeli u nečemu u čemu kompanije američkih milijardera i američke agencije nisu, dalo bi se zaključiti da je ova azijska zemlja preuzela dominaciju u svemirskim osvajanjima. Međutim, mjesto na tronu je i dalje rezervirano za “starog prvaka”.

“Kina je postigla uspjeh u lansiranju rakete na tekući metan prije američkih kompanija poput SpaceX-a i Relativity Spacea. Ona definitivno već pripada među velesile u svemirskom sektoru, međutim, dominaciju u svemirskoj industriji još uvijek imaju Sjedinjene Američke Države, s trenutno najbogatijim iskustvom i velikim resursima”, ocijenio je astrofizičar Stefan Cikota.