Kad se zanemare privatnost i sigurnost djece: Može li se stati na kraj ‘sharentingu’

Napretkom interneta i razvojem modernih tehnologija, virtuelni identitet i prisustvo na društvenim mrežama postali su sastavni dio života savremenog čovjeka. Granice slobode značajno su pomjerene, a privatnost gotovo da ne postoji.

Trend dokumentovanja svakodnevnih aktivnosti na društvenim mrežama odavno je uzeo maha, a vremenom je postao i sastavni dio roditeljstva. Slijepo prateći trendove i ne uzimajući u obzir realne opasnosti koje oni donose, sve je više roditelja koji na društvenim mrežama prekomjerno dijele fotografije i videozapise svoje djece, kao i lične informacije poput datuma i mjesta rođenja, adrese, vrtića ili škole koju dijete pohađa.

Nedavno provedeno britansko istraživanje pokazalo je da roditelj u prosjeku objavi gotovo 1.500 fotografija svog djeteta na internetu prije nego što ono napuni pet godina.

Ovaj trend kolokvijalno je poznat kao sharenting (nastalo od riječi share – dijeliti i parenting – roditeljstvo).

Pokušaj Francuske da stane na kraj ‘sharentingu’

Zabrinut zbog stalnog objavljivanja fotografija i videa male djece te trendova u kojima ih se ponižava te ismijava zbog lajkova, zastupnik u parlamentu Francuske Bruno Studer je početkom aprila u proceduru uputio prijedlog zakona kojim bi se ovom trendu stalo na kraj.

Predloženi zakon još uvijek je u fazi nacrta, a ukoliko bude usvojen omogućit će poduzimanje pravnih koraka za rješavanje nesuglasica između roditelja, kao što je zabrana jednom roditelju da postavlja ili dijeli fotografije djeteta bez dozvole drugog roditelja. U ekstremnim slučajevima, roditelji mogu čak i da izgube pravo na fotografije svoje djece.

Nacrt zakona posebnu pažnju posvećuje eksploataciji dječijih fotografija na online platformama.

Prihod od komercijalno korištenih dječijih fotografija morat će da se uplaćuje na račun koji djeca od 16 godina mogu sama da koriste.

“Ovo se odnosi na one koji koriste djecu kako bi zaradili novac ili poboljšali vlastiti imidž”, rekla je državna sekretarica Charlotte Caubel, koja je podržala prijedlog zakona.

Osim toga, u zakon je ugrađeno i pravno provodljivo “pravo na zaborav”, prema kojem djeca, ukoliko žele, kasnije mogu sa interneta ukloniti svoje fotografije i videosnimke.

Digitalni otisak prati dijete tokom cijelog života

Katarina Jonev Ćiraković, stručnjakinja za sigurnost djece na internetu, u razgovoru za Al Jazeeru pojašnjava da roditelji, s obzirom na to da je riječ o njihovoj djeci, smatraju da imaju pravo objavljivati fotografije i sadržaj na društvenim mrežama. Problem je, ističe, što u tome pretjeruju, često prelazeći granicu privatnosti djeteta, njegovog dostojanstva i reputacije.

“Te fotografije roditeljima verovatno jesu slatke, ali treba imati na umu da fotografije deteta koje je musavo ili deteta kojem se presvlači pelena ili deteta u drugim neprimerenim situacijama narušavaju njegovu reputaciju i izazivaju salvu negativnih komentara”, kaže Jonev Ćiraković.

“Ukoliko se odluče da objavljuju fotografije svoje dece, roditelji trebaju da povedu računa u smislu da moraju da znaju da se jednom objavljenja fotografija nikada ne briše, jer ostaje na raznoraznim serverima, kao i da razmisle koji je cilj objave tih fotografija jer one mogu biti zloupotrebljene”, pojašnjava.

Dodaje da roditelji često nisu svjesni da na taj način stvaraju digitalni otisak svog djeteta koji će ga pratiti i u budućnosti.

“U vremenima u kojima sve postaje digitalno, kada u velikim firmama pre čitanja CV-ja gledaju ponašanje kandidata za posao na društvenim mrežama, roditelji trebaju voditi računa pre svega o reputaciji i dostojanstvu svog deteta kako mu u budućnosti ne bi napravili problem”, kaže Jonev Ćiraković.

“Osim toga, kada govorimo o deci influensera i deci influenserima, rasti i sazrevati pod budnim okom velikog broja nepoznatih ljudi na društvenim mrežama jeste nešto što detetu može da stvori pritisak. Pre svega, dete može da nastavi da se ponaša kao poluslavna ličnost kasnije kada bude imalo svoje društvene mreže i da ne vodi računa o aspektu bezbednosti i ne poštuje pravila ponašanja koja važe za decu. Na primer, da nemaju puno pratilaca, da im profil bude zaključan, kakve fotografije da kače i slično”, dodaje Jonev Ćiraković.

Najvažnija edukacija roditelja

Iako pozdravlja pokušaj Francuske da zakonski stane u kraj sharentingu, Jonev Ćiraković smatra da je edukacija roditelja znatno važnija.

“Svi krivični zakoni, pa i ovi naši na Balkanu, imaju član koji kaže da je zabranjeno fotografisanje bez dozvole. Idući logikom da su deca naša, roditelji smatraju da imaju to pravo. Naravno, to pravo im niko ne uskraćuje, ali naprosto je potrebno naći meru, naći dozu jer posledice na kasniji detetov život, razvoj, karijeru, poimanja sebe igra ogromne”, kaže.

Ipak dodaje da “roditelji imaju pravo da negde podele fotografiju svog deteta, jer eto žele da se pohvale svojim čedom”, te ukazuje kako “taj deo treba razumeti i ne treba uvek osuđivati roditelje”.

Da bi se postigla mjera o kojoj govori, Jonev Ćiraković ističe važnost edukacije roditelja na temu interneta i svih opasnosti koje je ekspanzija društvenih mreža donijela.

“Edukacija za sve što je vezano za internet i mobilni telefon, uključujući i fotografisanje, mora postojati u samoj porodici. Nijedan zakon nije dovoljno efikasan, niko neće biti potpuno zadovoljan nijednim zakonom koji se usvoji, a u ovim čudnim vremenima je jako bitno sačuvati porodicu i zbog toga smatram da je, pre tužbe, bolja edukacija, prevencija i podizanje svesti”, ističe.

Dodaje da “analogni roditelji ne mogu digitalnu djecu izvesti na pravi digitalni put”.

“Mi smo odrasli u vremenu bez telefona i nemamo predstavu, svest koliko je detinjstvo drugačije. Vremena, okolnosti, društvo, svet se izmenio, svi smo danas na telefonima i to moramo da prihvatimo kao jednu novu realnost i da budemo mudriji i zreliji mi kao roditelji, da negde i radimo na sebi. Internet je pun informacija o internetu i kad već i mi odrasli toliko vremena provodimo na internetu, najmanje što možemo je da se informišemo i na pravi način da pristupimo detetu objašnjavajući mu kako treba da se ponaša”, zaključuje Jonev Ćiraković.