Streaming preuzima dominaciju u budućnosti televizije

Korisnici danas ne žele biti ‘žrtva’ fiksnih programskih šema, a navike gledatelja mijenjaju se širom svijeta.

Internet televizija je novi medijski oblik koji je globalno dostupan i interaktivan, a svrha joj je pružiti publici informacije i zabavu na interaktivan način koji nijedan drugi medij ranije nije ponudio (Reuters)

Gledatelji prvi put u historiji više gledaju streaming servise nego klasične kablovske programe, pokazalo je istraživanje kompanije Nielsen, čime je gledanje programa “na zahtjev” postao najpopularniji način za konzumiranje video sadržaja. Ono što je zanimljivo jeste da ukupno vrijeme gledanja TV programa nije poraslo, odnosno gledatelji provode isto vremena ispred ekrana koliko i ranije, samo što su sada promijenili izvor sadržaja koji žele gledati.

Iako su Nielsenovi podaci rezultat istraživanja navika gledatelja u Sjedinjenim Američkim Državama, lako je zaključiti da se mijenjaju navike gledatelja širom svijeta, kada se radi o konzumaciji TV sadržaja.

Doc. dr. sc. Franjo Takač, pročelnik Studija novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i voditelj Televizije Sveučilišta u Mostaru (SUM TV), navodi da Nielsenovi izvještaji upravo potvrđuju dominaciju “internetske televizije”, odnosno streaming servisa, “videa na zahtjev” i slično, jer ne poznaju fiksnu programsku šemu nego svojim korisnicima ostavljaju mogućnost kreiranja vlastite.

“Internetska je televizija novi medijski oblik koji je globalno dostupan i interaktivan, a svrha joj je pružiti publici informacije i zabavu na interaktivan način koji nijedan drugi medij ranije nije ponudio, dok je namjena zadovoljiti potrebe publike za sadržajima koji nedostaju u tradicionalnim medijima.”

Prema njegovim riječima, nezadovoljstvo publike ponudom medijskih sadržaja koji su fiksno određeni programskom šemom rezultiralo je svojevrsnim bijegom od tradicionalnih medija. Zbog toga, smatra, treba razmatrati međusobno povezivanje i dopunjavanje, što je i do sada bila praksa kada je u pitanju nastanak novih medija i njihov utjecaj na dotadašnje.

Iako bi se dalo na osnovu rezultata Nielsenovog istraživanja zaključiti da se bliži kraj tradicionalnoj televiziji, Takač smatra da je odgovor negativan.

“Prema ranijim iskustvima, kada se govori o medijskom kanibalizmu – nijedan novi medij nije poništio odnosno uništio prethodni medij. Dapače, internetska televizija ima svoju publiku kao što to ima i tradicionalna televizija. Budućnost tradicionalne televizije uvelike će ovisiti o njezinoj prilagodbi novim tržišnim uvjetima i zahtjevima publike. Prije svega, nužna je transformacija programa, pristupa publici i modela poslovanja.”

Nove navike

Takač smatra da tradicionalne televizije imaju najveću mogućnost ostvariti se kroz usmjerenje svojih resursa prema internetskoj televiziji i streaming servisima, ali, kaže, nažalost rijetke medijske kuće tu mogućnost i priliku uopće razmatraju.

Nove navike gledatelja ukazuju da bi prije ili kasnije sav TV sadržaj mogao biti streaman putem interneta, što bi imalo i brojne posljedice.

Internetska televizija kroz uslugu “video na zahtjev” omogućava korisnicima slobodni odabir gledanja željenih audiovizualnih sadržaja bez utjecaja uredničkog odabira ili pritiska fiksne programske šeme, podsjeća Takač, koji navodi da “video na zahtjev” predstavlja sistem u kojemu se televizija koristi na jednak način kao što se koristi javna biblioteka.

“Gledateljima su u ponudi brojni programski sadržaji na jednak način kao što su čitateljima ponuđene knjige u knjižnici. Sadržaj mogu gledati na brojnim platformama kao što su računala, mobiteli, tableti pa čak i pametni kućni televizori koji su priključeni na internetsku vezu. ‘Video na zahtjev’ napravio je revolucionaran pomak u načinu gledanja i doživljavanja televizijskih i sličnih sadržaja – on je izravno i nepovratno utjecao na navike gledatelja i na taj način promijenio njihova stajališta prema sadržajima na tradicionalnim televizijama.”

Kako kaže, medijski teoretičari navode uslugu “videa na zahtjev” koju pruža internetska televizija kao najveću konkurentsku prednost ovog medija nad tradicionalnom televizijom.

“Bilo koji scenarij u kojem se milijunima običnih gledatelja video nudi interaktivno (to jest na zahtjev), rezultirat će kolapsom postojećeg distribucijskog i medijskog sustava.”

Iako ovakav razvoj događaja ne odgovara postojećim televizijskim kućama, gledatelji su ti koji uveliko profitiraju od mogućnosti samostalnog “kreiranja” programskih šema.

Prilagođavanje ponude

Značajna novost kod internetske televizije je upravo to da uveliko olakšava korištenje medija prosječnom medijskom konzumentu i prilagođava se životima publike, umjesto da se publika prilagođava medijima, kaže Takač, gdje internetska televizija na ovom području čini ono što nije nijedan raniji medij.

“Novi su mediji posebice prihvaćeni kod mlađe publike, a činjenica je da se upravo u mladosti stvaraju životne navike, stoga se lako može zaključiti kakva budućnost očekuje internetsku televiziju. Mlađa se publika rađa, raste i odgaja uz nove medije – ona ne poznaje drukčiji način medijskog informiranja, stoga se ne mora prilagođavati i naknadno osposobljavati za nove tehnologije. Samim time ta je publika u povoljnijem okružju nego populacija starije dobi. Usvajati nova znanja u starijoj životnoj dobi teže je nego kad osoba raste u okružju prožetom novim tehnologijama i medijima.”

Jedan od tih mlađih gledatelja je i 25-godišnji Dejan Marković, koji kaže da za klasičnu televiziju “jednostavno nema ni vremena ni živaca”.

“Dođete sa posla, s fakulteta, škole, upalite TV, non stop se vrte jedni te isti filmovi i serije, reprize repriza, more reklama, ili, ako prebacujete s kanala na kanal, shvatite da su većina neinteresantni, gotovo pa klonirani. Znam da prije nije bilo izbora. Gledalo se ono što je na TV i to je to. Danas, postoji toliko servisa koji mi nude tačno ono što me interesuje da ne moram biti ‘žrtva’ nečijeg odabira. U ponudi mog operatera imam neke bugarske, turske, arapske kanale… samo da bi rekli da imaju bogatu ponudu. Kome to treba?”

Marković kao prednost ističe i mogućnost gledanja sadržaja na različitim uređajima, što uglavnom i nije moguće u slučaju klasičnih TV programa.

“Netflix, primjera radi, mogu gledati na televizoru, ali i na laptopu, pa čak i mobitelu. I uvijek je savršena slika. A neki naši kanali imaju užasan kvalitet, do te mjere da se nekad ne mogu ni gledati bez nerviranja.”

Ono što je zanimljivo jeste da Nielsen prati podatke o gledanosti samo na TV prijemnicima, što znači da su u svoju analizu uključili gledanje na računarima i mobilnim telefonima, pobjeda streaming platformi bi sigurno bila mnogo uvjerljivija.

Iako su mladi ti koji su odrasli uz moderne tehnologije, to ne znači da i stariji ne mogu uživati u blagodatima internetske ponude.

Takač kaže da istraživanja tvrde kako se i starija publika u sve većoj mjeri počinje prilagođavati, te dodaje da tvrdnja da starija populacija zazire od interneta i novih tehnologija zasigurno gubi na tačnosti.

Osim osoba starije životne dobi, ne smiju se zanemariti osobe s invaliditetom, dodaje, koje imaju niz koristi od novih trendova.

Internetska televizija je za njih posebna olakšica uzimajući u obzir nivo prilagodbe ličnih računara i perifernih pomagala s posebnim softverima koji se instaliraju na računare i olakšavaju sve radnje koje osobe s invaliditetom vrše na računaru: primjera radi, govorni upravljački servisi, velika povećavanja ili smanjivanja veličine prikaza cijelog ili određenih dijelova zaslona, posebno prilagođavanje boja i kontrast i tako dalje.

Pogled s druge strane kamere, to jeste s novinarskog stajališta, govori kako online novinari smatraju da njihov medij ima veći stepen uzajamnog odnosa sa svojom publikom, dodaje Takač.

Raznolika ponuda

Ovim se postavlja pitanje da li je gledateljima dovoljno da se sve svede na streaming platforme ili da ipak postoje i tradicionalne TV kuće i kanali.

Iz ugla publike može se kazati kako raznolikost veseli, te je za njih je bolje imati širu medijsku ponudu, kaže Takač.

“Međutim, internetska televizija i novi mediji pružaju najveću razinu isprepletenosti sadržaja između pojedinih vrsta medija. Primjeri toga su brojne kombinacije tekstualnog, zvučnog i videomaterijala koji su po svojoj prirodi odvojeno karakterizirani u tisku, na radiju i televiziji. Jedan informativni portal ili početna stranica internetskih televizija publici mogu ponuditi isti događaj koji je sastavljen kroz sva tri navedena medija: primjerice, najava je napisana tekstualno, tijek radnje snimljen i prikazan videom, dok je sve upotpunjeno tonskim izjavama relevantnih sudionika. I zaista, medijska multimedijalnost je na vrhuncu – prožimanje, spajanje, konvergiranje kombinira različite medije funkcionalno ih sjedinjujući u jedan.”

Na taj se način događa jedna sinergija koja rezultira puno većim učinkom nego što je imao bilo koji medij do sada, ističe Takač.

Kada je riječ o savremenim medijskim industrijama, posrijedi je mnogo dublja promjena, dodaje.

“Masovna dostupnost kvalitetne televizijske opreme otvara brojne mogućnosti proširenja usluga za sve medije; događa se stanje gdje ‘svi žele na televiziju’. Medijsko tržište je neukrotivo, nemirnije nego ikada prije; konkurencija brojnim tradicionalnim televizijskim kućama vreba iz svih kutova.”

Komercijalne TV kuće su popularizacijom streaminga u mnogo težoj situaciji u odnosu na javne servise, s obzirom da uveliko ovise o sponzorima, odnosno nisu na budžetu, što bi potencijalno moglo dovesti do toga da jedini kanali u ponudi kablovskih operatera u budućim godinama budu televizije od posebnog značaja, odnosno državni/entitetski/kantonalni/gradski kanali, koje građani direktno finansiraju. Ali je pitanje i koja će njihova budućnost biti i da li će se moći prilagoditi.

Kako Takač kaže, prema svojoj prirodi javni radiotelevizijski sistemi su velike masivne ustanove od kojih su neke izrazito trome kada se radi o prihvaćanju i upotrebi novih trendova svih vrsta, što se naročito ističe prilikom online transformacije to jeste prisutnosti na internetu.

“Pasivnost prilikom odgovora na tržišne zahtjeve i trendove nije dobra poslovna odluka te će zasigurno u dugoročnim poslovnim rezultatima ostaviti traga. Zaštita postojećeg stanja nije strategija za budućnost. Razlog pasivnosti vjerojatno se krije u činjenici da se javni servisi financiraju iz javnih proračuna, te nisu ovisni o tržišnom profitu koji je uvjetovan rezultatima gledanosti i popularnosti. Navedeno je uzrok njihove opuštenosti i pasivnosti, ali ne i pravdanje za povlačenje, odnosno nezadovoljavanje informativnih potreba javnosti. Oni imaju zakonsku, ali prije svega profesionalnu obvezu biti prvi među jednakima i postavljati medijske standarde vlastite zemlje; u suprotnom nisu opravdali povjerenje koje su dobili od šire javnosti”, zaključuje Takač.

Izvor: Al Jazeera